četvrtak, 25. prosinca 2014.

SADĀCHĀRA -- VAIṢṆAVA ETIQUETTE [1]






NAČIN NA KOJI SVETA OSOBA DJELUJE JE POZNAT KAO SADĀCHĀRA.

NIŠTA NE MOŽE BITI USPJEŠNO BEZ SADĀCHĀRE ILI ETIKETE.

USPJEŠNO FUNKCIONIRANJE DUHOVNIH ZAJEDNICA JE TAKOĐER MOGUĆE JEDINO UZ POŠTIVANJE  NAČELA SADACHARE – VAIṢṆAVA ETIKETE. U SUPROTNOM DOLAZI DO DEVIJACIJA, POSTEPENE DEGRADACIJE, STAGNIRANJA, TE NA KRAJU I DO NEMINOVNOG  RASPADA TAKVIH DUHOVNIH ZAJEDNICA.

NEKE OD KNJIGA KOJE JE NAPISAO ŚRĪLA SANĀTANA GOSVĀMĪ SU HARI-BHAKTI-VILĀSA, BṚHAD-BHĀGAVATĀMṚTA, DAŚAMA-TIPPANĪ I DAŚAMA-CARITA.

Ako osoba čita i proučava šest grana Veda bez prakticiranja pravilne etikete – ona ne biva pročišćena. Kao što ptica odleti iz gnijezda kada joj narastu krila, Vede ga napuštaju u vrijeme smrti.

Tako, neko može steći znanje iz svih Veda, ali ako ne prakticira pravilnu etiketu, ili ako ne postane vaishnava, tada će svo njegovo znanje, koje je stekao, biti izgubljeno u vrijeme smrti.

[H.H. Bhakti Caru Swami Maharaja – Split 2005]

KOMENTAR: Vjerovatno u određenim fazama duhovnog života pomalo pokušavamo izučavati Vaiṣṇava etiketu – Sadāchāru. Sasvim je prirodno da iskrenim slijeđenjem principa predanog služenja i svakodnevne sadhane i mantranja, postepeno dolazimo do razine kada poželimo da imamo bolji odnos sa svima, specijalno sa sadhuima-bhaktama, ali i sa svim drugim osobama u našem okruženju. To naše nastojanje često će omesti neki napeti karmički aspekti koji stignu na red za naplatu, ili i naši nestašni umovi, ili druga živa bića i neke prirodne nepogode.

Moramo znati da su u nekom smislu, druga živa bića samo ogledalo naših postupaka i da nam energije, koje svakog trenutka odašiljamo u prostor oko nas, bivaju vraćene onakve kakve ih pošaljemo – kao bumerang, još obično dignute na višu potenciju. Tako, kroz odnos i ponašanje drugih osoba i inače svih živih bića prema nama, možemo prepoznati vlastite vibracije.

Pa čak i prostor u kome živimo i djelujemo – pamti i adekvatno uzvraća. Tako uzroke neke bolesti često trebamo potražiti, pored sagledavanja nekih karmičkih odrednica i u našem odnosu prema prostoru u kome živimo – prostoru, koji nam je trenutno dat na raspolaganje.

Dešavaće se da nas naši čuveni umovi uvijek iznova pogrešno inspirišu, a potom i prevare, kako to već uobičajeno funkcionira, po pitanjima ego-tripa, da se zapitamo – „Pa, gdje sam ja tu ... ima li tu mene igdje ...?“

Um uvijek nešto drobi, te iznova i iznova kreira nove i nove želje, koje nas odvlače od pravog puta. Malo oslušnimo naš um, moći ćemo uvidjeti da je to jedan skoro neovisan entitet u tijelu i da je uvijek aktivan, čak i dok spavamo. Zato zaposlimo um njegovim prirodnim zanimanjem – služenjem Gospodina Krishne,  mantranjem i adekvatnim služenjem drugih -- tada se dešava čudo – um postaje zadovoljan i miran, čisto prede.

Trebamo se jako potruditi i ostati uporni u svojim nastojanjima uspostavljanja što harmoničnijih odnosa s okolinom, ali svodeći na najmanju moguću mjeru, pa možda nekada u budućnosti i potpuno neutralizirajući mentalitet iskorištavanja drugih, jer će to pored nekih etičkih, moralnih i duhovnih konsekvenci, jako pozitivno uticati i na nas same, na naš integritet, kao što bi se reklo, te na naše zdravlje, kako grubo fizičko, tako i mentalno -- psihičko i duhovno. Uvijek se iznova podsjetimo – čitav svemir je u nama samima, složen taman toliko koliko i onaj vanjski, koji je beskonačan i praktički i teoretski.

U duhovnom pogledu, bhaktu ne čine bhaktom spoljna obilježja: tilak na čelu, sari ili dothi i shika, već bhaktu čini bhaktom -- ono što nosi u srcu.

Nekada se možemo čak dijelom i prepasti, kada konačno počnemo uviđati šta sve još treba da odradimo kod sebe – ali ne treba se predavati olako i pogrešno misliti – „Ma, to je prosto nemoguće za mene da baš sve odradim uskoro ...“ Testovima takve vrste ćemo stalno biti podvrgavani i nikad kraja. To je priroda duhovnog svijeta – sve je beskonačno i ima mnogo mogućih lica – tačnije slika, koje možemo da percepiramo u određenom trenutku života.

Vaiṣṇava etiketa – Sadāchāra nema nikakve veze sa svjetovnim pravilima ponašanja -- bon-tonom, koji je koncipiran na tjelesnim i umnim koncepcijama, dok se duhovni aspekti potpuno zaobilaze i zapostavljaju zbog neupućenosti i neimanja određenih karmičkih predispozicija, te neimanja milosti i blagoslova viših autoriteta u univerzumu, duhovnih učitelja, shastra i sadhua.

Sadāchāru. ili Vaiṣṇava etiketu možemo početi postepeno proučavati na više načina. Pa ipak, najproduktivnije je da se dohvatimo uputa iz vaiṣṇavskih spisa, te izjava predhodnih acarya, današnjih ISKCON duhovnih učitelja i svakako uzimajući u obzir i iskustva dugogodišnjih bhakta seniora – sadhua.

Neizostavno, istraživanja treba početi u smjeru onoga što je Gospodin Śrī Caitanya Mahāprabhu podučavao Śrīla Sanātana Gosvāmīya, te zatim od onoga što nam je ostavio u naslijeđe Śrīla Sanātana Gosvāmī. Ne može se dovoljno naglasiti važnost radova  Śrīla Sanātana Gosvāmīya, za život i dušu Vaiṣṇava.

STIH 35

hari-bhakti-vilāsa, āra bhāgavatāmṛta
daśama-ṭippanī, āra daśama-carita

SYNONYMS

hari-bhakti-vilāsa — the scripture named Hari-bhakti-vilāsa; āra — and; bhāgavatāmṛta — the scripture named Bṛhad-bhāgavatāmṛta; daśama-ṭippanī — comments on the Tenth Canto of Śrīmad-Bhāgavatam; āra — and; daśama-carita — poetry about the Tenth Canto of Śrīmad-Bhāgavatam.

Neke od knjiga koje je napisao Śrīla Sanātana Gosvāmī su Hari-Bhakti-Vilāsa, Bṛhad-Bhāgavatāmṛta, Daśama-Tippanī i Daśama-Carita.

SMISAO: U Prvom Talasu knjige Bhakti-Ratnākara, rečeno je da je Śrīla Sanātana Gosvāmī shvatio Śrīmad-Bhāgavatam, nakon temeljitog proučavanja i objasnio ga u svom komentaru poznatom kao Vaiṣṇava-Toṣaṇī. Svojim stručnim služenjem, Śrīla Sanātana Gosvāmī i Śrīla Rūpa Gosvāmī su po čitavom svijetu raširili znanje koje su neposredno primili od Śrī Caitanye Mahāprabhua. Sanātana Gosvāmī je dao svoj komentar Vaiṣṇava-Toṣaṇī Śrīla Jīva Gosvāmīyu, koji ga je izdao pod nazivom Laghu-Toṣaṇī. Sve što je zapisao je bilo završeno 1476 Śaka ere (A.D. 1554). Śrīla Jīva Gosvāmī je završio Laghu-Toṣaṇī  Śakābda 1504 (A.D. 1582).

Hari-Bhakti-Vilāsa Śrī Sanātane Gosvāmīya, koju je sabrao Śrīla Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī je poznata kao Vaiṣṇava-Smṛti. Ta Vaiṣṇava-Smṛti-Grantha se sastoji od dvadeset poglavlja, koja su poznata kao vilāse. U prvoj vilāsi se opisuje kako se uspostavlja odnos između duhovnog učitelja i učenika i objašnjavaju se mantre. U drugoj vilāsi se opisuje proces inicijacije. U trećoj vilāsi se objašnjavaju pravila vaisnavskog ponašanja, s naglaskom na čistoću, neprestano sjećanje na Svevišnju Božansku Osobu i mantranje mantri primljenih od diksa gurua. U četvrtoj vilāsi se opisuje saḿskāra [proces pročišćenja], tilaka [stavljanje oznaka tilaka na dvanaest mjesta na tijelu], mudrā [oznake na tijelu], mālā [mantranje na brojanici] i guru-pūjā [obožavanje duhovnog učitelja]. U petoj vilāsi se objašnjava kako se treba urediti mjesto za meditaciju i opisuju se vježbe disanja, meditacija i obožavanje Gospodina  Viṣṇua u obliku Śālagrāma-Śile. U šestoj vilāsi se opisuju postupci kojima se transcendentalni oblik Gospodina poziva i kupa. U sedmoj vilāsi se objašnjava kako se treba brati cijeće kojim se obožava Gospodin  Viṣṇu. U osmoj vilāsi se opisuje Božanstvo i objašnjava kako se pale mirisni štapići i svjetiljke, pripremaju ponude, pleše, svira, udara u bubanj, nudi Božanstvima vijenac, upućuju molitve, odaje poštovanje i poništavaju uvrede. U devetoj vilāsi se opisuje kako se treba sakupljati lišće svete biljke Tulasī, prinijeti ponude precima prema vaiṣṇavskim obredima i ponuditi hrana. U desetoj vilāsi se opisuju Gospodinovi bhakte -- vaiṣṇave -- svete osobe. U jedanaestoj vilāsi se opširno opisuje obožavanje Božanstava i slave Gospodinovog svetog imena. Objašnjava se kako treba pjevati sveto ime i raspravlja se o uvredama koje se mogu počiniti prilikom pjevanja svetog imena i načinu na koji se mogu poništiti. Također se opisuju slave predanog služenja i proces predavanja. U dvanaestoj vilāsi se opisuje Ekādaśī. U trinaestoj vilāsi se govori o postu i slijeđenju ceremonije Mahā-dvādaśīya. U četrnaestoj vilāsi se objašnjavaju razne dužnosti koje se trebaju vršiti u različitim mjesecima u godini. U petnaestoj vilāsi se objašnjava kako se treba postiti na Ekādaśī bez uzimanja vode. Također se objašnjava kako se tijelo obilježava simbolima Gospodina Viṣṇua i kako se slijedi Cāturmāsya za vrijeme kišnog razdoblja i slavi Janmāṣṭamī, Pārśvaikādaśī, Śravaṇā-dvādaśī, Rāma-Navamī and Vijayā-daśamī. Šesnaesta vilāsa govori o dužnostima koje se trebaju izvršiti u mjesecu Kārttika [Oktobar-Novembar] -- mjesecu Dāmodara -- mjesecu kada se uzimaju Ūrja-vrata [zavjeti], kada se ghee-svjetiljke nude Božanstvima kući ili u templu. Također se opisuju Govardhana-pūjā i Ratha-yātrā. Sedamnaesta vilāsa govori o pripremama za obožavanje Božanstava, pjevanju mahā-mantre i procesu jape. U osamnaestoj vilāsi se opisuju različiti oblici Śrī Viṣṇua. Devetnaesta vilāsa govori o instaliranju Božanstava i obredima koji se vrše prilikom kupanja Božanstava prije instalacije, a dvadeseta vilāsa govori o građenju templova koje grade veliki bhakte.

Nastaviće se ...

Madhya-līlā        Chapter 1: The Later Pastimes of Lord Śrī Caitanya Mahāprabhu
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Madhya 1.35


Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness













utorak, 25. studenoga 2014.

NIYAMĀGRAHA [2]



NIYAMĀGRAHA [2]


PREACHING TO PREACHING -- PROPOVIJEDANJE O PROPOVIJEDANJU
THIS IS THE TECHNIQUE FOR UNDERSTANDING ŚUṢKA-VAIRĀGYA AND YUKTA-VAIRĀGYA -- TEHNIKA ZA RAZUMIJEVANJE ŚUṢKA-VAIRĀGYE I YUKTA-VAIRĀGYE

DA BISMO RAŠIRILI KULT SVJESNOSTI KṚṢṆE, MORAMO USTANOVITI MOGUĆNOSTI ODRICANJA U SKLADU SA ZEMLJOM, VREMENOM I KANDIDATOM.

KANDIDATA ZA SVJESNOST KṚṢṆE U ZAPADNIM ZEMLJAMA TREBAMO POUČITI ODRICANJU OD MATERIJALNOG POSTOJANJA, ALI KANDIDATE IZ ZEMALJA POPUT INDIJE TREBAMO POUČAVATI NA DRUGAČIJI NAČIN.

UČITELJ [ĀCĀRYA] MORA UZETI U OBZIR VRIJEME, KANDIDATA I ZEMLJU. MORA IZBJEĆI PRINCIP NIYAMĀGRAHE, ŠTO ZNAČI DA NE BI TREBAO POKUŠAVATI DA UČINI NEMOGUĆE. ŠTO JE MOGUĆE U JEDNOJ ZEMLJI NE MORA BITI MOGUĆE U DRUGOJ. DUŽNOST ĀCĀRYE JE DA PRIHVATI SUŠTINU PREDANOG SLUŽENJA. ŠTO SE TIĆE YUKTA-VAIRĀGYE [PRAVOG ODRICANJA], MOŽE POSTOJATI IZVJESNA RAZLIKA ZAVISNO OD OKOLNOSTI. ŚRĪ CAITANYA MAHĀPRABHU JE ZABRANIO SUHOPARNO ODRICANJE I MI SMO TO NAUČILI OD NAŠEG DUHOVNOG UČITELJA, HIS DIVINE GRACE ŚRĪLA  BHAKTISIDDHĀNTE SARASVATĪ ṬHĀKURA GOSVĀMĪ MAHĀRĀJA.  MORAMO UZETI U OBZIR SUŠTINU PREDANOG SLUŽENJA, A NE SPOLJAŠNJU PARAFERNALIJU.

KOMENTAR: Kako znamo, u praksi mogu postojati različiti koncepti propovijedanja i obično se svako  drži nekog svog koncepta, po kome trenutno djeluje, a koji mu često diktiraju trenutne okolnosti, nekada možda i previše žustro i u strasti.   Ali, moramo znati da se to mijenja s vremenom i kako prolazimo kroz različite životne faze. Tako, shodno vlastitoj prirodi i trenutnoj razini svjesnosti, moguće je da nekada zagovaramo covert preaching – dakle kao neko prikriveno propovijedanje i da u tome čak pronalazimo i neku draž  jedno vrijeme, iako praktički za prikriveno propovijedanje i nema nekih velikih razloga u uobičajenim okolnostima, možda ih je bilo recimo u doba apartheida [South Africa apartheid era] i tako to.  Opet, za nekoga ko dijelom pozna neke stvari iz psihologije i ima neke napete karmičke aspekte, moguće je da odabere neki od udarnih načina propovijedanja. Dakle, poznato je, da bi se stvorila kritična masa u slušaoca, obično je potrebno stvoriti jak konflikt i udar na sve što je materijalno i zatim prezentirati prokušane duhovne upute iz śāstri. Ali i tada ne postoji nikakva garancija za uspjeh u svim slučajevima, kod nekoga može to da poluči uspjeh, kod nekoga ne.

Nekada naše propovijedanje može da bude pomalo heavy za nekoga ko ima karmički ugrađenu nešto povećanu osjetljivost. Moramo znati da i astrološki gledano postoje osobe koje su skoro kao radarske antene, te sve iz svoje okoline vuku na sebe i povoljno i nepovoljno. Ako takvim osobama prezentiramo neke jako heavy podatke garnirane sa nekim uznemirujućim slikama, da sada ne idemo u detalje, može se lako desiti da ćemo dijelom izazvati kontra efekat u našim nesavršenim pokušajima predstavljanja prave istine. Opet, postoje i osobe kojima moramo dati nešto jako argumentirano, pa makar bilo i pomalo heavy, da bi se naša osoba počela pomalo buditi iz materijalističkih uslovljenosti i različitih mis koncepcija. Dakle, kod nekoga to ne ide drugačije, da bi se osoba probudila iz dubokog zimskog sna, kao što bi se reklo. Tako, sve je to personalno i zavisi od osobe do osobe.

Nekome je potrebno itekako da vidi, da opipa, sve tajne ovog svijeta, kao i sve skrivene istine. Ovo skrivene je više figurativno rečeno, jer kao što znamo mi sami i naša trenutna svjesnost smo često najbolja zaštita i svojevrsna brana za dostizanje znanja i istina višeg ranga.

Različiti koncepti propovijedanja su slično, kao i recimo različit ritam kirtana, koji neko voli i u zavisnosti od drugih okolnosti, koje je doba dana, etc. Znamo da nije isto kakvu vrstu muzike slušamo u noćnim satima, u podne ili ujutro. Zato i postoje rage -- melodije za određene dijelove dana i za određene okolnosti.  

Moramo svakodnevno proučavati śāstre, da bi možda nekada došli do pravog koncepta propovijedanja za nas. Ne može se pročitati samo jedan ili dva stiha i odmah zatim ih nastojati nametnuti drugima. To nije pravo razumijevanje, jer već slijedeći stih može da kaže nešto na istu temu na sasvim drugi način. Također, neko može reći: “E, ja sam pročitao Bhagavad-gītu već šest puta, ili Śrīmad-Bhāgavatam, ili Śrī Caitanyu Caritāmṛtu i nema potrebe za daljim proučavanjem śāstri, sve mi je već jasno i poznato.” To je isto pogrešno i usko gledanje, treba uvijek iznova čitati śāstre, jer već sutra naša svjesnost će vjerovatno biti druge prirode i drugačije ćemo razumijevati stvari u odnosu na ono kako smo razumijevali samo do jučer.               

Također, uputno je dobro proučiti različite vještine i viša znanja od praktične koristi, te pogotovo viša duhovna  znanja i nauku o Svevišnjem Gospodinu Kṛṣṇi,  da bismo barem donekle shvatili prvo svoju pravu prirodu i karmičke uslovljenosti, a zatim i prirodu drugih osoba, njihove karme, razine svjesnosti, vrijeme koje eventualno neko ulaže u samospoznaju i spoznaju Gospodina, količinu blagoslova i milosti koju prima, ili pak ne prima, kao i druge okolnosti. Ili drugačije rečeno – da bismo spoznali tačku do koje je osoba došla i odakle  je moguće da krene dalje, a da našu osobu svojim propovijedanjem ne rušimo iz temelja, kao što bi se reklo.

Treba napomenuti, ne mogu se nikada obuhvatiti sve moguće poente, ali pored mnogobrojnih drugih poenti da na kraju možda još pomenemo i da je neophodno potrebno, te jedino ispravno -- prenositi poruku Gospodina Kṛṣṇe, neizmjenjenu – dakle, takvu kakva jeste! Dakako, i neke od vlastitih relazacija, ukoliko su okolnosti, a za eventualnu pravilnu procjenu okolnosti treba postepeno postati baš pravi ekspert.

Moramo da i živimo život koji propovijedamo!

Dakle, propovijedanje je živa materija i treba stalno raditi na poboljšanju istog.

U ovim nekim pročišćavajućim vremenima, kao da iznenada postaje jako važno kako slijedimo duhovne principe i kakvu duhovnu praksu imamo. Može nekada postojati tendencija ka pravljenju kompromisa, te slijeđenja radi slijeđenja, ili nikako ne slijeđenje. Znajmo, čim počnemo praviti ustupke māyi – obično više nema povratka, barem ne brzog, to ide malo pomalo. Kaže se, da poslije nekih manjih početnih devijacija u duhovnom procesu, kasnije dolazi na red grubo kršenje regulativnih principa, aparadhe prema svetom imenu, naprednim bhaktama i duhovnim učiteljima, a odmah potom vino i žene i ‘the end’ sa duhovnim životom. Nekada, kao isprika mogu da posluže neki strani uticaji, ili pak primoranost nekim spoljašnjim okolnostima, ili neki karmički periodi i uticaji, ali je uvijek u pitanju razina naše svjesnosti i naš stav u stvari. Dakle, nekada se možemo jako prepasti, kada naše anarthe [nečistoće u srcu] počnu redom da izlaze na vidjelo, tada ustvari tek počinjemo da sagledavamo sami sebe u pravom svjetlu, a drugi nas vrlo vjerovatno već odavno vide kao takve, samo možda nismo bili dovoljno hrabri da ih upitamo.

Ove zadnje godine: 2009, 2011, 2013, pa i 2014, godine između i neposredno iza, po svemu sudeći, kao da su, između ostaloga, predodređene i za pravo spadanje maski sa lažnog lica.

Znamo kako to već hoda u svakodnevnici – možemo možda sebe dijelom istrenirati i ako učimo od drugih. Ako dobro posmatramo neku nama dragu osobu dok govori, možemo primijetiti, ako osoba prevrće [koluta] očima gore i ulijevo – tada pokušava da se prisjeća, ako oči podiže gore i udesno vjerovatno upotrebljava kreativni dio mozga, korteksa i izmišlja stvari. To nam može pomoći da eventualno i kod sebe registrujemo kada smo baš iskreni.

U tom sagledavanju samih sebe, ali realno, ne subjektivno, može nam biti od velike pomoći, i ako zamolimo neke nama drage osobe u koje imamo povjerenja, da nam poslije izvjesnog vremena i malo meditacije kažu – šta bi oni to promijenili kod nas.

Možemo također, ako smo došli na tu duhovnu razinu, pokušati pitati direktno svoja obožavana Božanstva, samo što nam se odgovor često ne mora svidjeti -- shvatanje odgovora će zavisiti od niza okolnosti i razine naše svjesnosti. Obično, ono što danas ne shvatamo – sutra, ili poslije izvjesnog vremena nam bude jasno kao dan, ako su nam namjere dobre i čiste.

Svakako, da nam mogu biti od velike pomoći i iskusan vedski astrolog/astrologinja, ukoliko smo zaista u stanju da se suočimo sa samim sobom – ako nismo bolje da to ne radimo. Skoro da je glavno da naš astrolog/astrologinja, kome se obraćamo treba da bude i bhakta, te da ima dugogodišnju i neprekinutu duhovnu praksu – sadhanu.  U suprotnom,  ako se obratimo osobi koja ima samo neko tehničko znanje iz vedske astrologije, nećemo moći dobiti kompetentne odgovore, možda i to samo možda neke stvari, koje se tiču mentalne, eventualno suptilne razine. Do duhovnih razina je podaleko.

Opet, najbolji odgovor možemo dobiti od svog duhovnog učitelja, ako su okolnosti, što češće nije slučaj, zbog nešto ubrzanog tempa života, zauzetosti i drugih ograničavajučih faktora.

STIH 105

yukta-vairāgya-sthiti saba śikhāila
śuṣka-vairāgya-jñāna saba niṣedhila

SYNONYMS

yukta-vairāgya — of proper renunciation; sthiti — the situation; saba — all; śikhāila — instructed; śuṣka-vairāgya — dry renunciation; jñāna — speculative knowledge; saba — all; niṣedhila — forbade.

Śrī Caitanya Mahāprabhu je zatim objasnio Sanātana Gosvāmīyu pravo odricanje u skladu s okolnostima. Gospodin je zabranio sve oblike suhoparnog odricanja i špekulativnog znanja.

SMISAO: To je tehnika za razumijevanje śuṣka-vairāgye i yukta-vairāgye. U Bhagavad-gīti (6.17) je rečeno:

yuktāhāra-vihārasya yukta-ceṣṭasya karmasu
yukta-svapnāvabodhasya yogo bhavati duḥkha-hā

,,Onaj ko je umjeren u navikama jedenja, spavanja, rada i odmaranja može ublažiti sve materijalne patnje slijeđenjem procesa yoge."

Da bismo raširili kult svjesnosti Kṛṣṇe, moramo ustanoviti mogućnosti odricanja u skladu sa zemljom, vremenom i kandidatom. Kandidata za svjesnost Kṛṣṇe u zapadnim zemljama trebamo poučiti odricanju od materijalnog postojanja, ali kandidate iz zemalja poput Indije trebamo poučavati na drugačiji način. Učitelj (ācārya) mora uzeti u obzir vrijeme, kandidata i zemlju. Mora izbjeći princip niyamāgrahe, što znači da ne bi trebao pokušavati da učini nemoguće. Što je moguće u jednoj zemlji ne mora biti moguće u drugoj. Dužnost ācārye je da prihvati suštinu predanog služenja. Što se tiče yukta-vairāgye (pravog odricanja), može postojati izvjesna razlika zavisno od okolnosti. Śrī Caitanya Mahāprabhu je zabranio suhoparno odricanje i mi smo to naučili od našeg duhovnog učitelja, Njegove Božanske Milosti -- His Divine Grace Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura Gosvāmī Mahārāja.  Moramo uzeti u obzir suštinu predanog služenja, a ne spoljašnju parafernaliju.

Sanātana Gosvāmī je napisao svoju Vaiṣṇava smṛti, Hari-bhakti-vilāsu, koja je bila posebno namijenjena Indijcima. U tadašnje vrijeme Indija je više-manje slijedila principe smārta-vidhiya. Śrīla Sanātana Gosvāmī je morao to uzeti u obzir i svoju Hari-bhakti-vilāsu je sastavio imajući to na umu. Prema smārta-brāhmaṇama [brāhmaṇe od rođenja], osoba, koja se nije rodila u porodici brāhmaṇa se ne može uzdići na razinu brāhmaṇe. Međutim, Sanātana Gosvāmī je izjavio u Hari-bhakti-vilāsi (2.12) da se procesom inicijacije svako može uzdići na položaj brāhmaṇe:

yathā kāñcanatāḿ yāti kāḿsyaḿ rasa-vidhānataḥ
tathā dīkṣā-vidhānena dvijatvaḿ jāyate nṛṇām

Postoji razlika između smārta i gosvāmī procesa. Prema smārta procesu, osoba ne može biti prihvaćena kao brāhmaṇa, ako se nije rodila u porodici brāhmaṇa. Prema gosvāmī procesu, Hari-bhakti-vilāsi i Nārada-pañcarātri, svako može biti brāhmaṇa, ako ga pravilno inicira vjerodostojni duhovni učitelj. To je izjavio i Śukadeva Gosvāmī u Śrīmad-Bhāgavatamu (2.4.18):

kirāta-hūṇāndhra-pulinda-pulkaśā
ābhīra-śumbhā yavanāḥ khasādayaḥ
ye 'nye ca pāpā yad-apāśrayāśrayāḥ
śudhyanti tasmai prabhaviṣṇave namaḥ

"Kirāte, Hūṇe, Āndhre, Pulinde, Pulkaśe, Ābhīre, Śumbhe, Yavane i članovi Khasa rase, pa čak i drugi koji su ovisni o griješnim djelima, mogu biti pročišćeni uzimanjem utočišta bhakta Gospodina, jer Gospodin predstavlja Vrhovnu moć. Odajem Mu svoje ponizno poštovanje [Svevišnjem Gospodinu Kṛṣṇi].

Vaiṣṇava odmah biva pročišćen pod uslovom da slijedi pravila i propise svog vjerodostojnog duhovnog učitelja. Pravila i propisi, koji se slijede u Indiji ne moraju biti potpuno isti kao pravila i propisi u Evropi i Americi i drugim zapadnim zemljama. Jednostavno oponašanje bez učinka se naziva niyamāgraha. Razuzdano ponašanje bez slijeđenja propisanih principa se također naziva niyamāgraha. Riječ niyamā znači ,,propisani principi," a āgraha ,,žarka želja". Riječ āgraha znači i ,,ne prihvatiti". Ne bismo trebali slijediti propisane principe bez efekta, niti bismo ih trebali zanemariti. Za to je neophodna posebna tehnika u skladu sa zemljom, vremenom i kandidatom. Bez odobrenja duhovnog učitetja ne bismo trebali pokušavati da imitiramo [oponašamo]. Taj princip je ovdje preporučen: śuṣka-vairāgya-jñāna saba niṣedhila. To je velikodušna demonstracija kulta bhakti Śrī Caitanye Mahāprabhua. Ništa ne bismo trebali uvesti hirovito, bez odobrenja vjerodostojnog duhovnog učitelja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura to komentira navodeći dva stiha Śrīla Rūpe Gosvāmīya (Bhakti-rasāmṛta-sindhu 1.2.255-256).

anāsaktasya viṣayān yathārham upayuñjataḥ
nirbandhaḥ kṛṣṇa-sambandhe yuktaḿ vairāgyam ucyate
prāpañcikatayā buddhyā hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo vairāgyaḿ phalgu kathyate

,,Kada osoba nije ni za šta vezana, ali istovremeno prihvata sve u odnosu s Kṛṣṇom, pravilno je utemeljena na razini iznad posesivnosti. S druge strane, onaj ko sve odbacuje bez znanja o njegovom odnosu s Kṛṣṇom nije tako potpun u svom odricanju."

Da bismo propovijedali kult bhakti, moramo ozbiljno razmotriti ove stihove.


Madhya-līlā        Chapter 23: Life's Ultimate Goal — Love of Godhead
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Madhya 23.105

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness



utorak, 7. listopada 2014.

KĀRTIKA ILI DĀMODARA JE OMILJENI MJESEC GOSPODINA KṚṢṆE (1)



 KARTIKA LAMP OFFERINGS FROM 8 OCTOBER 2014 WEDNESDAY -- PURNIMA.

PRVA PONUDA GHĪ LAMPI U NADOLAZEĆEM MJESECU KĀRTIKU JE PREMA SVETIM SPISIMA U NOĆI PUNOG MJESECA [PURNIME]. TO JE OVE GODINE U NOĆI 8 OKTOBRA 2014 SRIJEDA -- PURNIMA.

DOBROBITI KĀRTIKA – HARI-BHAKTI-VILĀSA O KĀRTIKU

KĀRTIKA VRATA ILI ŪRJA VRATA  ZAVJETI U KĀRTIKU

Preciznije, Purnima [Full Moon] je u srijedu 8 oktobra 2014 u 12:52 am za Sarajevo & Centralnu Evropu. Samo nešto malo kasnije u 12:55 am je i totalna lunarna eklipsa. Za druge regione u svijetu potrebno je na GMT [Grinich Meridian Time] 10:52 am dodati određeni broj sati i minuta, već prema vremenskoj zoni,  ako je region istočno od GMT vremena, ili oduzeti ako je zapadnije.

Inače, sveti mjesec Kārtika ili Dāmodara počinje prema vedskom kalendaru u četvrtak 9 oktobra 2014 na Pratipat Tithi za vremensku zonu Sarajeva [Time Zone], dakle taj dan od ponoći, gledano čisto kalendarski, iako je Purnima ili Pun Mjesec predhodni dan. To je zbog pravila u strukturi vedskog kalendara i pravila o prebacivanju za određene dane -- Tithiye. 

Bez obzira koji duhovni proces slijedimo ili pak ne slijedimo, u svepovoljnom mjesecu Kārtiku -- možemo započeti s nekim malim pokorama, te tako učiniti mnogo za sebe i svoje najdraže. Niko nam ne može uzeti naš odnos s Svevišnjim Gospodinom Kṛṣṇom, samo nadodajmo na svoje svakodnevno obožavanje i molitve na naš način, neke dodatne male pokore, a možemo dati i neki od preporučenih zavjeta ukoliko želimo i ako smo spremni.

Najmanje što možemo učiniti za sebe i za druge, je posvetiti neku dobru misao, riječ ili djelo drugim osobama – pogotovo dobru u duhovnom pogledu – dakle ono nešto što je dobro za dušu osobe, a ne samo za njeno tijelo i za njena čula. U tekstu ispod su navedene samo neke od dobrobiti, koje se stiču malom službom za Svevišnjeg Gospodina Kṛṣṇu, kao i za druge jive [jiva – personalna duša] u ovom svepovoljnom mjesecu.

Inače, kada se svo vedsko znanje detaljnije prouči i svede na najmanji mogući broj zajedničkih imenitelja, kažu drevni sveti mudraci, da iz istoga proizilazi – da uvijek trebamo iznimnu pažnju posvećivati slijedećem:

VAIṢṆAVA SEVĀ – služenje vaiṣṇava

JIVA DAYĀ – samilost i davanje prema svim drugim dušama, dakle prema svim živim stvorenjima u ovom materijalnom svijetu

NĀMA RUCI – ukus za sveto ime  -- ukus za mantranje i HARINĀMA  SAŃKĪRTANA

DOBROBITI KĀRTIKA – HARI-BHAKTI-VILĀSA O KĀRTIKU

Sve dobrobiti, koje se stiču posjećivanjem raznih tīrthi [tīrtha u prevodu označava sveta mjesta], izvođenjem yajñi [žrtvovanja] i davanjem milostinje se stiču slijeđenjem Kārtika-vrate [vrata je zavjet]. Devocijska služba za Kṛṣṇu u ovom mjesecu je neuništiva. Kārtika je najbolji od svih mjeseci i veoma je drag vaiṣṇavama.

Kṛṣṇa je zadovoljan kada Mu se ponude ghī-lampa [svjetiljka] i malo hrane s ljubavlju i devocijom. Osoba, koju raduje da čita Bhagavad-gītu u ovom mjesecu se ne vraća u svijet samsare. Onaj ko oduševljeno pleše i pjeva u Kirtanu pred Božanstvima Gospodina Kṛṣṇe, dostiže rezultate koji se nikada ne gube.

Recitovati po mogućnosti Viṣṇu-Sahasra-Nāma-Stotru i čitati priču o slonu Gajendri – koja se nalazi u   Śrīmad Bhāgavatamu  8/1.

Ponuditi mirisne štapiće -- insense Gospodinu Dāmodaru. Slušati, ili recitirati Śrīmad Bhāgavatam  pred Božanstvima i obožavati svetu biljku Tulasī.

U Śrīmad Bhāgavatamu 11.1.6-7 u objašnjenju stoji da će slušanje o zabavama Gospodina Śrī Kṛṣṇe podariti bhakti blagoslov da im se pridruži.

„Kad sićušno živo biće konačno postane sposobno da vidi razliku između privremenih stvari ovog svijeta i transcendentalnih aktivnosti Gospodina Trivikrame -- Kṛṣṇe, ono se posvećuje Gospodinu, počinje da skida mračni prekrivać materije sa svog srca i više ne želi čulno zadovoljavanje, u kome se uživa pod dva naslova: grijeh i pobožnost“.

„Drugim riječima, iako se za ljude u ovom svijetu smatra da su griješni ili pobožni -- u materijalnom životu i griješna i pobožna djela se vrše radi ličnog zadovoljenja svakog ponaosob“.

„Ako čovjek može da shvati da njegova prava sreća leži u pružanju zadovoljstva Kṛṣṇi, to srećno živo biće Gospodin Kṛṣṇa odvodi u Svoje sopstveno prebivalište, čiji je naziv Goloka Vṛndāvana“.

„Prema  Śrīla Bhaktisiddhānti Sarasvatī Ṭhākura Goswami Mahārāju, iskrenoj duši Gospodin daje priliku da sluša o Njegovim zabavama. Po sticanju spontane naklonosti prema tim transcendentalnim pričama, Gospodin daje Svom bhakti povoljnu priliku da učestvuje u Njegovim duhovnim zabavama, kada se ispolje u ovom svijetu“.

„Pošto postane učesnik u Gospodinovim zabavama u okviru određenog univerzuma, živo biće postaje potpuno odvojeno od materijalnog svijeta, i na kraju ga Gospodin dovodi u Svoje lično prebivalište na duhovnom nebu“.

Onaj ko ponudi Kṛṣṇi ghī-lampu za vrijeme Kārtika, dostiže Vaikuṇṭha planete, vječni duhovni svijet, gdje ne postoji patnja.

Ako neko ponudi Gospodinu Dāmodaru ghī-lampu u noći punog Mjeseca u Kārtiku, Gospodin Kṛṣṇa, pošto otkrije da nema dovoljno bogatstva da otplati taj dug, nudi Sebe tom bhakti. Nema boljeg poklona za ponudu Gospodinu od ghī-lampe.

Osoba koja u Templu, ili u okviru Bhakti-Vrikshe -- Nāma-Haṭṭa programa, na Bhakti-Sangama, kao i na svim drugim svetim mjestima gdje se okupljaju bhakte Gospodina Kṛṣṇe, pali ghī-lampe tako da drugi mogu da ih nude, postaje oslobođena od Yamarajine  kazne i mora da se shvati, da je osoba tim činom izvela sve vrste yajñi ili vedskih žrtvovanja.

Jednom je miš, na neki način, upalio ghī-lampu, koju je neko ponudio na Ekadāsī  [svaki 11. dan od Punog i Mladog Mjeseca kada je povoljno za post] u mjesecu Kārtiku, i tako je dostigao duhovni svijet.

KĀRTIKA VRATA ILI ŪRJA VRATA  ZAVJETI U KĀRTIKU

Bhakatama se savjetuje da u ovom mjesecu slijede neku vratu ili zavjet za zadovoljstvo Śrī Śrī Rādhe-Dāmodara. Ovaj mjesec je veoma drag Śrīmatī Rādhārāṇī, zbog toga se naziva i Ūrja-vrata. Ūrja je još jedno od imena Śrīmatī Rādhārāṇī. Oni koji žele da postanu dragi Śrī Rādhi i Śrī Kṛṣṇi, moraju da pokušaju da slijede taj zavjet i da svaki dan pjevaju Dāmodar-Āṣṭaku.

Treba prije kupanja, rano ujutro, recitovati slijedeću molitvu -- Sańkalpa mantru:

kartike 'ham karishyami 
rata snanam janardana
pit-artham tava devesha
damodara maya saha

„Gospodine Dāmodar! Ti spasavaš Svoje bhakte od svih patnji. Devesha! Da bi ti i Śrīmatī Rādhārāṇī bili zadovoljni sa mnom, zavjetujem se da ću se kupati svakog jutra u Kārtiku. Mogu li tvojom milošću da postanem potpuno pročišćen iznutra i spolja?“

Zatim treba premazati svoje tijelo uljem, pjevati sveto ime dok se kupamo, a onda mantrati Gayatri mantre  u dubokoj meditaciji, ako je moguće u Yamuni. Treba da nakon toga ponudimo lampu [svjetiljku] Gospodinu Dāmodaru ili Tulasī Devi i to rano ujutro u Brahma-muhurti i uvečer.

Trebalo bi izbjegavati jesti pasulj ili neke druge mahunarke i hranu koja je u rajasu [strasti], kao plavi patliđan i piklse. Ne jesti tešku hranu, kao što je pržena i začinjena. Izbjegavati onu koja nije svježa. Častiti Kṛṣṇin prasadam – produhovljenu hranu ponuđenu Gospodinu na oltaru.

I jedna veoma važna napomena: pošto je Śrīmatī Rādhārāṇī  najdraža gopiya [transcendentalna pratilja] Gospodina Śrī Kṛṣṇe, u mjesecu Kārtiku  bi trebalo da bude obožavana zajedno sa Śrī Dāmodarom.
[Hari-Bhakti-Vilāsa]

KOMENTAR:    Ovo su samo neke od brojnih transcendentalnih mogućnosti, koje su nam date u mjesecu Kārtiku. Za ohrabrenje i malo podrške, ne moramo čekati da postanemo kao neki eksperti za puje [puja – obožavanje], možemo već sada neke stvari sasvim dobro i samostalno odraditi.

Tako možemo sami napraviti male ghī-lampe [svjetiljke], tako što ćemo oko neupotrebljenih -- novih čačkalica otprilike od jedne trećine do pola dužine, omotati tanak sloj vate – obično iz dva puta, a može i iz jednog puta kada se istreniramo i prema vrhu da budu pomalo zašiljene i zatim ih namočiti u rastopljeni maslac – puter, ili pročišćeni maslac  ghī i potom poslagati na prigodni mali pladanj da se ocijede. Pri tome paziti da sloj vate ne bude predebeo, tako da kada zapalimo ghī-lampu, da se ne razvija velika toplota, jer je nećemo tada moći dugo držati u ruci. Kasnije se spreme na hladno mjesto u frižider da se otopljeni maslac ukruti.

Izvršiti acamanu --  uzimanjem vode za pročišćenje prstiju, ruku i usta, zatim se oda  poštovanje svom duhovnom učitelju, čitavoj Guru-parampari, te svim prisutnim Božanstvima, i zamolimo svog duhovnog učitelja da mu asistiramo u obožavanju. Ko za sada još nema vlastitog duhovnog učitelja, može primijeniti potpuno isti postupak prema Śrīla Prabhupādu, našem vječnom śiksa Guru.

Ghī-lampa  se zapali i laganim pokretima obilazi  sedam puta oko slike Yaśode i Śrī Dāmodara, te Śrīmatī Rādhārāṇī – u smjeru kazaljki na satu – s lijeva u desno. 

Inače je  propisana procedura nešto kompliciranija. Sa zapaljenom ghī lampom treba lagano kružiti s lijeva u desno:

4 puta oko lotosovih stopala Gospodina Dāmodara
2 puta oko pupka
3 puta oko lica
7 puta oko tijela

Nadajmo se da će Śrīmatī Rādhārāṇī i Gospodin Dāmodar prihvatiti naše obožavanje -- kako god, a hoće zasigurno!

REFERENCE:

Dāmodar – H.H. Śrī Rohinisuta Prabhu
Hari-Bhakti-Vilāsa
Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam
Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness





subota, 20. rujna 2014.

SPIRITUAL CONSULTATIONS -- 20 SEPTEMBER 2014 SATURDAY [FOR SARAJEVO INDIRA EKADĀŚĪ] [PART 2]





THE MAJOR PORTION OF OUR MONETARY INCOME, NOT LESS THAN FIFTY PERCENT, MUST BE SPENT TO CARRY OUT THE ORDER OF LORD KṚṢṆA.

The major portion of our monetary income, not less than fifty percent, must be spent to carry out the order of Lord Kṛṣṇa. Not only should we give the profit of our earning to this cause, but we must also arrange to preach this cult of devotion to others because that is also one of the orders of the Lord. The Lord definitely says that no one is more dear to Him than one who is always engaged in the preaching work of the Lord’s name and fame all over the world. The scientific discoveries of the material world can also be equally engaged in carrying out His order. He wants the message of the Bhagavad-gītā to be preached amongst His devotees. It may not be so done amongst those who have no credit of austerities, charity, education, etc. Therefore, the attempt must go on to convert unwilling men to become His devotees. Lord Caitanya has taught a very simple method in this connection. He has taught the lesson for preaching the transcendental message through singing, dancing and refreshment. As such, fifty percent of our income may be spent for this purpose.

VEĆI DIO SVOJIH PRIHODA, NE MANJE OD PEDESET POSTO, MORAMO TROŠITI NA IZVRŠAVANJE NAREDBE ŚRĪ KṚṢṆE.

Veći dio svojih prihoda, ne manje od pedeset posto, moramo trošiti na izvršavanje naredbe Śrī Kṛṣṇe. Uz to moramo propovijedati kult predanosti drugima jer je i to jedna od Njegovih naredbi. Gospodin jasno kaže da Mu niko nije draži od onoga koji uvijek propovijeda Njegovo ime i slave širom svijeta. Naučna  se otkrića materijalnoga svijeta također mogu upotrijebiti za izvršavanje Njegovih naloga. On želi da se poruka Bhagavad-gīte propovijeda među Njegovim bhaktama. To se ne može činiti među onima koji nisu vježbali strogosti, davali milostinju, stekli naobrazbu itd. Stoga trebamo pokušati pretvoriti nevoljne ljude u Njegove bhakte. U tom je smislu Śrī Caitanya poučavao vrlo jednostavnu metodu propovijedanja transcendentalne poruke pjevanjem, plesanjem i jedenjem. Zato pedeset posto prihoda moramo potrošiti u tu svrhu.

Bhaktivedanta Vedabase: Śrīmad Bhāgavatam 1.5.36 Purport