četvrtak, 25. prosinca 2014.

SADĀCHĀRA -- VAIṢṆAVA ETIQUETTE [1]






NAČIN NA KOJI SVETA OSOBA DJELUJE JE POZNAT KAO SADĀCHĀRA.

NIŠTA NE MOŽE BITI USPJEŠNO BEZ SADĀCHĀRE ILI ETIKETE.

USPJEŠNO FUNKCIONIRANJE DUHOVNIH ZAJEDNICA JE TAKOĐER MOGUĆE JEDINO UZ POŠTIVANJE  NAČELA SADACHARE – VAIṢṆAVA ETIKETE. U SUPROTNOM DOLAZI DO DEVIJACIJA, POSTEPENE DEGRADACIJE, STAGNIRANJA, TE NA KRAJU I DO NEMINOVNOG  RASPADA TAKVIH DUHOVNIH ZAJEDNICA.

NEKE OD KNJIGA KOJE JE NAPISAO ŚRĪLA SANĀTANA GOSVĀMĪ SU HARI-BHAKTI-VILĀSA, BṚHAD-BHĀGAVATĀMṚTA, DAŚAMA-TIPPANĪ I DAŚAMA-CARITA.

Ako osoba čita i proučava šest grana Veda bez prakticiranja pravilne etikete – ona ne biva pročišćena. Kao što ptica odleti iz gnijezda kada joj narastu krila, Vede ga napuštaju u vrijeme smrti.

Tako, neko može steći znanje iz svih Veda, ali ako ne prakticira pravilnu etiketu, ili ako ne postane vaishnava, tada će svo njegovo znanje, koje je stekao, biti izgubljeno u vrijeme smrti.

[H.H. Bhakti Caru Swami Maharaja – Split 2005]

KOMENTAR: Vjerovatno u određenim fazama duhovnog života pomalo pokušavamo izučavati Vaiṣṇava etiketu – Sadāchāru. Sasvim je prirodno da iskrenim slijeđenjem principa predanog služenja i svakodnevne sadhane i mantranja, postepeno dolazimo do razine kada poželimo da imamo bolji odnos sa svima, specijalno sa sadhuima-bhaktama, ali i sa svim drugim osobama u našem okruženju. To naše nastojanje često će omesti neki napeti karmički aspekti koji stignu na red za naplatu, ili i naši nestašni umovi, ili druga živa bića i neke prirodne nepogode.

Moramo znati da su u nekom smislu, druga živa bića samo ogledalo naših postupaka i da nam energije, koje svakog trenutka odašiljamo u prostor oko nas, bivaju vraćene onakve kakve ih pošaljemo – kao bumerang, još obično dignute na višu potenciju. Tako, kroz odnos i ponašanje drugih osoba i inače svih živih bića prema nama, možemo prepoznati vlastite vibracije.

Pa čak i prostor u kome živimo i djelujemo – pamti i adekvatno uzvraća. Tako uzroke neke bolesti često trebamo potražiti, pored sagledavanja nekih karmičkih odrednica i u našem odnosu prema prostoru u kome živimo – prostoru, koji nam je trenutno dat na raspolaganje.

Dešavaće se da nas naši čuveni umovi uvijek iznova pogrešno inspirišu, a potom i prevare, kako to već uobičajeno funkcionira, po pitanjima ego-tripa, da se zapitamo – „Pa, gdje sam ja tu ... ima li tu mene igdje ...?“

Um uvijek nešto drobi, te iznova i iznova kreira nove i nove želje, koje nas odvlače od pravog puta. Malo oslušnimo naš um, moći ćemo uvidjeti da je to jedan skoro neovisan entitet u tijelu i da je uvijek aktivan, čak i dok spavamo. Zato zaposlimo um njegovim prirodnim zanimanjem – služenjem Gospodina Krishne,  mantranjem i adekvatnim služenjem drugih -- tada se dešava čudo – um postaje zadovoljan i miran, čisto prede.

Trebamo se jako potruditi i ostati uporni u svojim nastojanjima uspostavljanja što harmoničnijih odnosa s okolinom, ali svodeći na najmanju moguću mjeru, pa možda nekada u budućnosti i potpuno neutralizirajući mentalitet iskorištavanja drugih, jer će to pored nekih etičkih, moralnih i duhovnih konsekvenci, jako pozitivno uticati i na nas same, na naš integritet, kao što bi se reklo, te na naše zdravlje, kako grubo fizičko, tako i mentalno -- psihičko i duhovno. Uvijek se iznova podsjetimo – čitav svemir je u nama samima, složen taman toliko koliko i onaj vanjski, koji je beskonačan i praktički i teoretski.

U duhovnom pogledu, bhaktu ne čine bhaktom spoljna obilježja: tilak na čelu, sari ili dothi i shika, već bhaktu čini bhaktom -- ono što nosi u srcu.

Nekada se možemo čak dijelom i prepasti, kada konačno počnemo uviđati šta sve još treba da odradimo kod sebe – ali ne treba se predavati olako i pogrešno misliti – „Ma, to je prosto nemoguće za mene da baš sve odradim uskoro ...“ Testovima takve vrste ćemo stalno biti podvrgavani i nikad kraja. To je priroda duhovnog svijeta – sve je beskonačno i ima mnogo mogućih lica – tačnije slika, koje možemo da percepiramo u određenom trenutku života.

Vaiṣṇava etiketa – Sadāchāra nema nikakve veze sa svjetovnim pravilima ponašanja -- bon-tonom, koji je koncipiran na tjelesnim i umnim koncepcijama, dok se duhovni aspekti potpuno zaobilaze i zapostavljaju zbog neupućenosti i neimanja određenih karmičkih predispozicija, te neimanja milosti i blagoslova viših autoriteta u univerzumu, duhovnih učitelja, shastra i sadhua.

Sadāchāru. ili Vaiṣṇava etiketu možemo početi postepeno proučavati na više načina. Pa ipak, najproduktivnije je da se dohvatimo uputa iz vaiṣṇavskih spisa, te izjava predhodnih acarya, današnjih ISKCON duhovnih učitelja i svakako uzimajući u obzir i iskustva dugogodišnjih bhakta seniora – sadhua.

Neizostavno, istraživanja treba početi u smjeru onoga što je Gospodin Śrī Caitanya Mahāprabhu podučavao Śrīla Sanātana Gosvāmīya, te zatim od onoga što nam je ostavio u naslijeđe Śrīla Sanātana Gosvāmī. Ne može se dovoljno naglasiti važnost radova  Śrīla Sanātana Gosvāmīya, za život i dušu Vaiṣṇava.

STIH 35

hari-bhakti-vilāsa, āra bhāgavatāmṛta
daśama-ṭippanī, āra daśama-carita

SYNONYMS

hari-bhakti-vilāsa — the scripture named Hari-bhakti-vilāsa; āra — and; bhāgavatāmṛta — the scripture named Bṛhad-bhāgavatāmṛta; daśama-ṭippanī — comments on the Tenth Canto of Śrīmad-Bhāgavatam; āra — and; daśama-carita — poetry about the Tenth Canto of Śrīmad-Bhāgavatam.

Neke od knjiga koje je napisao Śrīla Sanātana Gosvāmī su Hari-Bhakti-Vilāsa, Bṛhad-Bhāgavatāmṛta, Daśama-Tippanī i Daśama-Carita.

SMISAO: U Prvom Talasu knjige Bhakti-Ratnākara, rečeno je da je Śrīla Sanātana Gosvāmī shvatio Śrīmad-Bhāgavatam, nakon temeljitog proučavanja i objasnio ga u svom komentaru poznatom kao Vaiṣṇava-Toṣaṇī. Svojim stručnim služenjem, Śrīla Sanātana Gosvāmī i Śrīla Rūpa Gosvāmī su po čitavom svijetu raširili znanje koje su neposredno primili od Śrī Caitanye Mahāprabhua. Sanātana Gosvāmī je dao svoj komentar Vaiṣṇava-Toṣaṇī Śrīla Jīva Gosvāmīyu, koji ga je izdao pod nazivom Laghu-Toṣaṇī. Sve što je zapisao je bilo završeno 1476 Śaka ere (A.D. 1554). Śrīla Jīva Gosvāmī je završio Laghu-Toṣaṇī  Śakābda 1504 (A.D. 1582).

Hari-Bhakti-Vilāsa Śrī Sanātane Gosvāmīya, koju je sabrao Śrīla Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī je poznata kao Vaiṣṇava-Smṛti. Ta Vaiṣṇava-Smṛti-Grantha se sastoji od dvadeset poglavlja, koja su poznata kao vilāse. U prvoj vilāsi se opisuje kako se uspostavlja odnos između duhovnog učitelja i učenika i objašnjavaju se mantre. U drugoj vilāsi se opisuje proces inicijacije. U trećoj vilāsi se objašnjavaju pravila vaisnavskog ponašanja, s naglaskom na čistoću, neprestano sjećanje na Svevišnju Božansku Osobu i mantranje mantri primljenih od diksa gurua. U četvrtoj vilāsi se opisuje saḿskāra [proces pročišćenja], tilaka [stavljanje oznaka tilaka na dvanaest mjesta na tijelu], mudrā [oznake na tijelu], mālā [mantranje na brojanici] i guru-pūjā [obožavanje duhovnog učitelja]. U petoj vilāsi se objašnjava kako se treba urediti mjesto za meditaciju i opisuju se vježbe disanja, meditacija i obožavanje Gospodina  Viṣṇua u obliku Śālagrāma-Śile. U šestoj vilāsi se opisuju postupci kojima se transcendentalni oblik Gospodina poziva i kupa. U sedmoj vilāsi se objašnjava kako se treba brati cijeće kojim se obožava Gospodin  Viṣṇu. U osmoj vilāsi se opisuje Božanstvo i objašnjava kako se pale mirisni štapići i svjetiljke, pripremaju ponude, pleše, svira, udara u bubanj, nudi Božanstvima vijenac, upućuju molitve, odaje poštovanje i poništavaju uvrede. U devetoj vilāsi se opisuje kako se treba sakupljati lišće svete biljke Tulasī, prinijeti ponude precima prema vaiṣṇavskim obredima i ponuditi hrana. U desetoj vilāsi se opisuju Gospodinovi bhakte -- vaiṣṇave -- svete osobe. U jedanaestoj vilāsi se opširno opisuje obožavanje Božanstava i slave Gospodinovog svetog imena. Objašnjava se kako treba pjevati sveto ime i raspravlja se o uvredama koje se mogu počiniti prilikom pjevanja svetog imena i načinu na koji se mogu poništiti. Također se opisuju slave predanog služenja i proces predavanja. U dvanaestoj vilāsi se opisuje Ekādaśī. U trinaestoj vilāsi se govori o postu i slijeđenju ceremonije Mahā-dvādaśīya. U četrnaestoj vilāsi se objašnjavaju razne dužnosti koje se trebaju vršiti u različitim mjesecima u godini. U petnaestoj vilāsi se objašnjava kako se treba postiti na Ekādaśī bez uzimanja vode. Također se objašnjava kako se tijelo obilježava simbolima Gospodina Viṣṇua i kako se slijedi Cāturmāsya za vrijeme kišnog razdoblja i slavi Janmāṣṭamī, Pārśvaikādaśī, Śravaṇā-dvādaśī, Rāma-Navamī and Vijayā-daśamī. Šesnaesta vilāsa govori o dužnostima koje se trebaju izvršiti u mjesecu Kārttika [Oktobar-Novembar] -- mjesecu Dāmodara -- mjesecu kada se uzimaju Ūrja-vrata [zavjeti], kada se ghee-svjetiljke nude Božanstvima kući ili u templu. Također se opisuju Govardhana-pūjā i Ratha-yātrā. Sedamnaesta vilāsa govori o pripremama za obožavanje Božanstava, pjevanju mahā-mantre i procesu jape. U osamnaestoj vilāsi se opisuju različiti oblici Śrī Viṣṇua. Devetnaesta vilāsa govori o instaliranju Božanstava i obredima koji se vrše prilikom kupanja Božanstava prije instalacije, a dvadeseta vilāsa govori o građenju templova koje grade veliki bhakte.

Nastaviće se ...

Madhya-līlā        Chapter 1: The Later Pastimes of Lord Śrī Caitanya Mahāprabhu
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Madhya 1.35


Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness