utorak, 25. studenoga 2014.

NIYAMĀGRAHA [2]



NIYAMĀGRAHA [2]


PREACHING TO PREACHING -- PROPOVIJEDANJE O PROPOVIJEDANJU
THIS IS THE TECHNIQUE FOR UNDERSTANDING ŚUṢKA-VAIRĀGYA AND YUKTA-VAIRĀGYA -- TEHNIKA ZA RAZUMIJEVANJE ŚUṢKA-VAIRĀGYE I YUKTA-VAIRĀGYE

DA BISMO RAŠIRILI KULT SVJESNOSTI KṚṢṆE, MORAMO USTANOVITI MOGUĆNOSTI ODRICANJA U SKLADU SA ZEMLJOM, VREMENOM I KANDIDATOM.

KANDIDATA ZA SVJESNOST KṚṢṆE U ZAPADNIM ZEMLJAMA TREBAMO POUČITI ODRICANJU OD MATERIJALNOG POSTOJANJA, ALI KANDIDATE IZ ZEMALJA POPUT INDIJE TREBAMO POUČAVATI NA DRUGAČIJI NAČIN.

UČITELJ [ĀCĀRYA] MORA UZETI U OBZIR VRIJEME, KANDIDATA I ZEMLJU. MORA IZBJEĆI PRINCIP NIYAMĀGRAHE, ŠTO ZNAČI DA NE BI TREBAO POKUŠAVATI DA UČINI NEMOGUĆE. ŠTO JE MOGUĆE U JEDNOJ ZEMLJI NE MORA BITI MOGUĆE U DRUGOJ. DUŽNOST ĀCĀRYE JE DA PRIHVATI SUŠTINU PREDANOG SLUŽENJA. ŠTO SE TIĆE YUKTA-VAIRĀGYE [PRAVOG ODRICANJA], MOŽE POSTOJATI IZVJESNA RAZLIKA ZAVISNO OD OKOLNOSTI. ŚRĪ CAITANYA MAHĀPRABHU JE ZABRANIO SUHOPARNO ODRICANJE I MI SMO TO NAUČILI OD NAŠEG DUHOVNOG UČITELJA, HIS DIVINE GRACE ŚRĪLA  BHAKTISIDDHĀNTE SARASVATĪ ṬHĀKURA GOSVĀMĪ MAHĀRĀJA.  MORAMO UZETI U OBZIR SUŠTINU PREDANOG SLUŽENJA, A NE SPOLJAŠNJU PARAFERNALIJU.

KOMENTAR: Kako znamo, u praksi mogu postojati različiti koncepti propovijedanja i obično se svako  drži nekog svog koncepta, po kome trenutno djeluje, a koji mu često diktiraju trenutne okolnosti, nekada možda i previše žustro i u strasti.   Ali, moramo znati da se to mijenja s vremenom i kako prolazimo kroz različite životne faze. Tako, shodno vlastitoj prirodi i trenutnoj razini svjesnosti, moguće je da nekada zagovaramo covert preaching – dakle kao neko prikriveno propovijedanje i da u tome čak pronalazimo i neku draž  jedno vrijeme, iako praktički za prikriveno propovijedanje i nema nekih velikih razloga u uobičajenim okolnostima, možda ih je bilo recimo u doba apartheida [South Africa apartheid era] i tako to.  Opet, za nekoga ko dijelom pozna neke stvari iz psihologije i ima neke napete karmičke aspekte, moguće je da odabere neki od udarnih načina propovijedanja. Dakle, poznato je, da bi se stvorila kritična masa u slušaoca, obično je potrebno stvoriti jak konflikt i udar na sve što je materijalno i zatim prezentirati prokušane duhovne upute iz śāstri. Ali i tada ne postoji nikakva garancija za uspjeh u svim slučajevima, kod nekoga može to da poluči uspjeh, kod nekoga ne.

Nekada naše propovijedanje može da bude pomalo heavy za nekoga ko ima karmički ugrađenu nešto povećanu osjetljivost. Moramo znati da i astrološki gledano postoje osobe koje su skoro kao radarske antene, te sve iz svoje okoline vuku na sebe i povoljno i nepovoljno. Ako takvim osobama prezentiramo neke jako heavy podatke garnirane sa nekim uznemirujućim slikama, da sada ne idemo u detalje, može se lako desiti da ćemo dijelom izazvati kontra efekat u našim nesavršenim pokušajima predstavljanja prave istine. Opet, postoje i osobe kojima moramo dati nešto jako argumentirano, pa makar bilo i pomalo heavy, da bi se naša osoba počela pomalo buditi iz materijalističkih uslovljenosti i različitih mis koncepcija. Dakle, kod nekoga to ne ide drugačije, da bi se osoba probudila iz dubokog zimskog sna, kao što bi se reklo. Tako, sve je to personalno i zavisi od osobe do osobe.

Nekome je potrebno itekako da vidi, da opipa, sve tajne ovog svijeta, kao i sve skrivene istine. Ovo skrivene je više figurativno rečeno, jer kao što znamo mi sami i naša trenutna svjesnost smo često najbolja zaštita i svojevrsna brana za dostizanje znanja i istina višeg ranga.

Različiti koncepti propovijedanja su slično, kao i recimo različit ritam kirtana, koji neko voli i u zavisnosti od drugih okolnosti, koje je doba dana, etc. Znamo da nije isto kakvu vrstu muzike slušamo u noćnim satima, u podne ili ujutro. Zato i postoje rage -- melodije za određene dijelove dana i za određene okolnosti.  

Moramo svakodnevno proučavati śāstre, da bi možda nekada došli do pravog koncepta propovijedanja za nas. Ne može se pročitati samo jedan ili dva stiha i odmah zatim ih nastojati nametnuti drugima. To nije pravo razumijevanje, jer već slijedeći stih može da kaže nešto na istu temu na sasvim drugi način. Također, neko može reći: “E, ja sam pročitao Bhagavad-gītu već šest puta, ili Śrīmad-Bhāgavatam, ili Śrī Caitanyu Caritāmṛtu i nema potrebe za daljim proučavanjem śāstri, sve mi je već jasno i poznato.” To je isto pogrešno i usko gledanje, treba uvijek iznova čitati śāstre, jer već sutra naša svjesnost će vjerovatno biti druge prirode i drugačije ćemo razumijevati stvari u odnosu na ono kako smo razumijevali samo do jučer.               

Također, uputno je dobro proučiti različite vještine i viša znanja od praktične koristi, te pogotovo viša duhovna  znanja i nauku o Svevišnjem Gospodinu Kṛṣṇi,  da bismo barem donekle shvatili prvo svoju pravu prirodu i karmičke uslovljenosti, a zatim i prirodu drugih osoba, njihove karme, razine svjesnosti, vrijeme koje eventualno neko ulaže u samospoznaju i spoznaju Gospodina, količinu blagoslova i milosti koju prima, ili pak ne prima, kao i druge okolnosti. Ili drugačije rečeno – da bismo spoznali tačku do koje je osoba došla i odakle  je moguće da krene dalje, a da našu osobu svojim propovijedanjem ne rušimo iz temelja, kao što bi se reklo.

Treba napomenuti, ne mogu se nikada obuhvatiti sve moguće poente, ali pored mnogobrojnih drugih poenti da na kraju možda još pomenemo i da je neophodno potrebno, te jedino ispravno -- prenositi poruku Gospodina Kṛṣṇe, neizmjenjenu – dakle, takvu kakva jeste! Dakako, i neke od vlastitih relazacija, ukoliko su okolnosti, a za eventualnu pravilnu procjenu okolnosti treba postepeno postati baš pravi ekspert.

Moramo da i živimo život koji propovijedamo!

Dakle, propovijedanje je živa materija i treba stalno raditi na poboljšanju istog.

U ovim nekim pročišćavajućim vremenima, kao da iznenada postaje jako važno kako slijedimo duhovne principe i kakvu duhovnu praksu imamo. Može nekada postojati tendencija ka pravljenju kompromisa, te slijeđenja radi slijeđenja, ili nikako ne slijeđenje. Znajmo, čim počnemo praviti ustupke māyi – obično više nema povratka, barem ne brzog, to ide malo pomalo. Kaže se, da poslije nekih manjih početnih devijacija u duhovnom procesu, kasnije dolazi na red grubo kršenje regulativnih principa, aparadhe prema svetom imenu, naprednim bhaktama i duhovnim učiteljima, a odmah potom vino i žene i ‘the end’ sa duhovnim životom. Nekada, kao isprika mogu da posluže neki strani uticaji, ili pak primoranost nekim spoljašnjim okolnostima, ili neki karmički periodi i uticaji, ali je uvijek u pitanju razina naše svjesnosti i naš stav u stvari. Dakle, nekada se možemo jako prepasti, kada naše anarthe [nečistoće u srcu] počnu redom da izlaze na vidjelo, tada ustvari tek počinjemo da sagledavamo sami sebe u pravom svjetlu, a drugi nas vrlo vjerovatno već odavno vide kao takve, samo možda nismo bili dovoljno hrabri da ih upitamo.

Ove zadnje godine: 2009, 2011, 2013, pa i 2014, godine između i neposredno iza, po svemu sudeći, kao da su, između ostaloga, predodređene i za pravo spadanje maski sa lažnog lica.

Znamo kako to već hoda u svakodnevnici – možemo možda sebe dijelom istrenirati i ako učimo od drugih. Ako dobro posmatramo neku nama dragu osobu dok govori, možemo primijetiti, ako osoba prevrće [koluta] očima gore i ulijevo – tada pokušava da se prisjeća, ako oči podiže gore i udesno vjerovatno upotrebljava kreativni dio mozga, korteksa i izmišlja stvari. To nam može pomoći da eventualno i kod sebe registrujemo kada smo baš iskreni.

U tom sagledavanju samih sebe, ali realno, ne subjektivno, može nam biti od velike pomoći, i ako zamolimo neke nama drage osobe u koje imamo povjerenja, da nam poslije izvjesnog vremena i malo meditacije kažu – šta bi oni to promijenili kod nas.

Možemo također, ako smo došli na tu duhovnu razinu, pokušati pitati direktno svoja obožavana Božanstva, samo što nam se odgovor često ne mora svidjeti -- shvatanje odgovora će zavisiti od niza okolnosti i razine naše svjesnosti. Obično, ono što danas ne shvatamo – sutra, ili poslije izvjesnog vremena nam bude jasno kao dan, ako su nam namjere dobre i čiste.

Svakako, da nam mogu biti od velike pomoći i iskusan vedski astrolog/astrologinja, ukoliko smo zaista u stanju da se suočimo sa samim sobom – ako nismo bolje da to ne radimo. Skoro da je glavno da naš astrolog/astrologinja, kome se obraćamo treba da bude i bhakta, te da ima dugogodišnju i neprekinutu duhovnu praksu – sadhanu.  U suprotnom,  ako se obratimo osobi koja ima samo neko tehničko znanje iz vedske astrologije, nećemo moći dobiti kompetentne odgovore, možda i to samo možda neke stvari, koje se tiču mentalne, eventualno suptilne razine. Do duhovnih razina je podaleko.

Opet, najbolji odgovor možemo dobiti od svog duhovnog učitelja, ako su okolnosti, što češće nije slučaj, zbog nešto ubrzanog tempa života, zauzetosti i drugih ograničavajučih faktora.

STIH 105

yukta-vairāgya-sthiti saba śikhāila
śuṣka-vairāgya-jñāna saba niṣedhila

SYNONYMS

yukta-vairāgya — of proper renunciation; sthiti — the situation; saba — all; śikhāila — instructed; śuṣka-vairāgya — dry renunciation; jñāna — speculative knowledge; saba — all; niṣedhila — forbade.

Śrī Caitanya Mahāprabhu je zatim objasnio Sanātana Gosvāmīyu pravo odricanje u skladu s okolnostima. Gospodin je zabranio sve oblike suhoparnog odricanja i špekulativnog znanja.

SMISAO: To je tehnika za razumijevanje śuṣka-vairāgye i yukta-vairāgye. U Bhagavad-gīti (6.17) je rečeno:

yuktāhāra-vihārasya yukta-ceṣṭasya karmasu
yukta-svapnāvabodhasya yogo bhavati duḥkha-hā

,,Onaj ko je umjeren u navikama jedenja, spavanja, rada i odmaranja može ublažiti sve materijalne patnje slijeđenjem procesa yoge."

Da bismo raširili kult svjesnosti Kṛṣṇe, moramo ustanoviti mogućnosti odricanja u skladu sa zemljom, vremenom i kandidatom. Kandidata za svjesnost Kṛṣṇe u zapadnim zemljama trebamo poučiti odricanju od materijalnog postojanja, ali kandidate iz zemalja poput Indije trebamo poučavati na drugačiji način. Učitelj (ācārya) mora uzeti u obzir vrijeme, kandidata i zemlju. Mora izbjeći princip niyamāgrahe, što znači da ne bi trebao pokušavati da učini nemoguće. Što je moguće u jednoj zemlji ne mora biti moguće u drugoj. Dužnost ācārye je da prihvati suštinu predanog služenja. Što se tiče yukta-vairāgye (pravog odricanja), može postojati izvjesna razlika zavisno od okolnosti. Śrī Caitanya Mahāprabhu je zabranio suhoparno odricanje i mi smo to naučili od našeg duhovnog učitelja, Njegove Božanske Milosti -- His Divine Grace Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura Gosvāmī Mahārāja.  Moramo uzeti u obzir suštinu predanog služenja, a ne spoljašnju parafernaliju.

Sanātana Gosvāmī je napisao svoju Vaiṣṇava smṛti, Hari-bhakti-vilāsu, koja je bila posebno namijenjena Indijcima. U tadašnje vrijeme Indija je više-manje slijedila principe smārta-vidhiya. Śrīla Sanātana Gosvāmī je morao to uzeti u obzir i svoju Hari-bhakti-vilāsu je sastavio imajući to na umu. Prema smārta-brāhmaṇama [brāhmaṇe od rođenja], osoba, koja se nije rodila u porodici brāhmaṇa se ne može uzdići na razinu brāhmaṇe. Međutim, Sanātana Gosvāmī je izjavio u Hari-bhakti-vilāsi (2.12) da se procesom inicijacije svako može uzdići na položaj brāhmaṇe:

yathā kāñcanatāḿ yāti kāḿsyaḿ rasa-vidhānataḥ
tathā dīkṣā-vidhānena dvijatvaḿ jāyate nṛṇām

Postoji razlika između smārta i gosvāmī procesa. Prema smārta procesu, osoba ne može biti prihvaćena kao brāhmaṇa, ako se nije rodila u porodici brāhmaṇa. Prema gosvāmī procesu, Hari-bhakti-vilāsi i Nārada-pañcarātri, svako može biti brāhmaṇa, ako ga pravilno inicira vjerodostojni duhovni učitelj. To je izjavio i Śukadeva Gosvāmī u Śrīmad-Bhāgavatamu (2.4.18):

kirāta-hūṇāndhra-pulinda-pulkaśā
ābhīra-śumbhā yavanāḥ khasādayaḥ
ye 'nye ca pāpā yad-apāśrayāśrayāḥ
śudhyanti tasmai prabhaviṣṇave namaḥ

"Kirāte, Hūṇe, Āndhre, Pulinde, Pulkaśe, Ābhīre, Śumbhe, Yavane i članovi Khasa rase, pa čak i drugi koji su ovisni o griješnim djelima, mogu biti pročišćeni uzimanjem utočišta bhakta Gospodina, jer Gospodin predstavlja Vrhovnu moć. Odajem Mu svoje ponizno poštovanje [Svevišnjem Gospodinu Kṛṣṇi].

Vaiṣṇava odmah biva pročišćen pod uslovom da slijedi pravila i propise svog vjerodostojnog duhovnog učitelja. Pravila i propisi, koji se slijede u Indiji ne moraju biti potpuno isti kao pravila i propisi u Evropi i Americi i drugim zapadnim zemljama. Jednostavno oponašanje bez učinka se naziva niyamāgraha. Razuzdano ponašanje bez slijeđenja propisanih principa se također naziva niyamāgraha. Riječ niyamā znači ,,propisani principi," a āgraha ,,žarka želja". Riječ āgraha znači i ,,ne prihvatiti". Ne bismo trebali slijediti propisane principe bez efekta, niti bismo ih trebali zanemariti. Za to je neophodna posebna tehnika u skladu sa zemljom, vremenom i kandidatom. Bez odobrenja duhovnog učitetja ne bismo trebali pokušavati da imitiramo [oponašamo]. Taj princip je ovdje preporučen: śuṣka-vairāgya-jñāna saba niṣedhila. To je velikodušna demonstracija kulta bhakti Śrī Caitanye Mahāprabhua. Ništa ne bismo trebali uvesti hirovito, bez odobrenja vjerodostojnog duhovnog učitelja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura to komentira navodeći dva stiha Śrīla Rūpe Gosvāmīya (Bhakti-rasāmṛta-sindhu 1.2.255-256).

anāsaktasya viṣayān yathārham upayuñjataḥ
nirbandhaḥ kṛṣṇa-sambandhe yuktaḿ vairāgyam ucyate
prāpañcikatayā buddhyā hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo vairāgyaḿ phalgu kathyate

,,Kada osoba nije ni za šta vezana, ali istovremeno prihvata sve u odnosu s Kṛṣṇom, pravilno je utemeljena na razini iznad posesivnosti. S druge strane, onaj ko sve odbacuje bez znanja o njegovom odnosu s Kṛṣṇom nije tako potpun u svom odricanju."

Da bismo propovijedali kult bhakti, moramo ozbiljno razmotriti ove stihove.


Madhya-līlā        Chapter 23: Life's Ultimate Goal — Love of Godhead
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Madhya 23.105

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness