srijeda, 19. veljače 2014.



ŚRĪLA BHAKTISIDDHĀNTA SARASVATĪ ṬHĀKURA  -- APPEARANCE DAY 20 FEBRUARY 2014 THURSDAY -- PANCAMI  [1]

KOMENTAR: U četvrtak  20 frebruara 2014 godine je Dan Pojave na ovom svijetu velikog vaishnavskog sveca i Ācārye – His Divine Grace Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura Goswami Mahārāja. Današnji post je koncipiran u svrhu dostojnog obilježavanja tog dana skromnim prilogom iz njegove biografije i njegovih instrukcija svojim učenicima, kojima je zadužio čitav svijet.

Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura se pojavio u svetom mjestu hodočašća, Jagannatha Puriyu, kao sin Śrīla Bhaktivinode Ṭhākura, uzvišenoga vaishnavskog Ācārye u učeničkom naslijeđu Śrī Caitanye Mahaprabhua. Iako zaposlen kao državni sudija, Śrīla Bhaktivinoda neumorno je radio, kako bi uspostavio učenja Gospodina Caitanye u Indiji. Imao je viziju svjetskog duhovnog pokreta i molio se za sina koji bi mu pomogao ostvariti taj san.

Śrīla Bhaktisiddhānta  se pojavio na ovom svijetu 6. februara 1874. godine u svetom gradu hodočašća -- Jagannatha Puriyu, gdje je Śrīla Bhaktivinoda Thakura služio kao upravitelj čuvenog Templa Jagannatha. Dobio je ime Bimala Prasada. U sedmoj godini života Bimala Prasada znao je napamet više od sedam stotina sanskritskih stihova iz Bhagavad-gīte, koje je mogao objasniti. Śrīla Bhaktivinoda Thakura, autor brojnih važnih knjiga i drugih književnih radova o Gaudiya vaishnavskoj filozofiji, podučio je sina štampanju i korekturi.

Do dvadeset pete godine, Bimala Prasad stiče veliki ugled kao poznavatelj sanskrita, matematike, astronomije i Jyotisha – vedske astrologije. Svojom astronomskom raspravom, Surya-siddhanta, osvojio je počasni naslov Siddhānta Sarasvatī kao priznanje za svoja izvanredna učenja. Godine 1905, po savjetu svoga oca, prihvaća duhovnu inicijaciju Śrīla Gaurakiśhora Dāsa Bābājīya. Premda neškolovan u svjetovnim školama, Śrīla Gaurakiśhora Dāsa Bābājī bio je poznat širom kontinenta, kao veliki svetac i vaishnavski Acarya. Iako veliki učenjak, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je pred svojim učiteljem bio ponizan i predan.

Zadovoljan takvom poniznošću i predanošću svog visoko obrazovanog učenika, Śrīla Gaurakiśhora Dāsa Bābājī mu je dao sve blagoslove i zamolio ga da "propovijeda Apsolutnu Istinu i ostavi sve drugo". Nakon odlaska Śrīla Bhaktivinoda Thākura 1914. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postaje urednik očeva časopisa Sajjana - Toshani i osniva Bhagavad Press za izdavanje Gaudiya vaishnavske literature.

Godine 1918. prihvaća odvojeni red života i uzima ime Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Goswāmi. U svrhu širenja Gaudiya vaishnavske literature širom Indije, osniva Gaudiya Math, sa šezdeset četiri ogranka širom Indije. Glavno sjedište njegove misije, Caitanya Gaudiya Math, nalazi se  u Śrī  Dham Mayapuru,  rodnom  mjestu Śrī Caitanye Mahaprabhua.

Śrīla Bhaktisiddhānta je prilagodio drevnu tradiciju tehničkim i društvenim uslovima dvadesetog stoljeća. Štamparski stroj smatrao je najproduktivnijim sredstvom širenja te poruke širom svijeta, a i sam je bio autor mnogih važnih prevoda, komentara i filozofskih eseja. Bio je prvi duhovni učitelj u učeničkom naslijeđu, koji je dopustio svojim propovjednicima u odvojenom redu života [sannyasijima] da nose zapadnjačku odjeću i putuju savremenim prevoznim sredstvima umjesto pješice.

Godine 1922., inteligentni mladi student Abhay Caran De posjetio je Śrīla Bhaktisiddhāntu  u središtu Gaudiya Matha u Callcuti [Kolkata]. Śrīla Bhaktisiddhānta odmah je savjetovao mladiću da bi trebao propovijedati zapadnom svijetu poruku svjesnosti Krishne na engleskom jeziku. Iako nije mogao odmah provesti u djelo želju Śrīla Bhaktisiddhānte, Abhay je postao aktivan pristaša Gaudiya Matha. Godine 1933. Abhay je službeno postao učenik Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, koji mu je dao ime Abhay Caranaravinda.
Tokom 1930-ih Śrīla Bhaktisiddhānta razvija i povećava misionarski rad, te uspijeva ponovno uspostaviti svjesnost Krishne, kao vodeću snagu u duhovnom životu Indije. U želji da se njegov rad nastavi, požuruje svoje učenike da osnuju zajedničko Upravno Izvršno Tijelo koje bi upravljalo Gaudiya Mathom u njegovoj odsutnosti.

Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī  je napustio ovaj svijet 1. januara 1937. godine. Nažalost, njegovi vodeći učenici nisu marili za njegovu uputu da vode Upravno Izvršno Tijelo, a kao posljedica toga Gaudiya Math se, kao ujedinjena propovjedačka misionarska organizacija, postepeno raspao.

Međutim,     Abhay     Caranaravinda     ostaje     vjeran     viziji  Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Maharaja  po kojoj će svjesnost Krishne postati svjetski poznat pokret i uputi koju je osobno dobio od njega. Prihvaća odvojeni red života -- sannyasu, i dobija ime Bhaktivedanta Swami Maharaja. Godine 1965 putuje u Sjedinjene Američke Države propovijedati svjesnost Krishne na engleskom jeziku. Śrīla Prabhupāda osniva Međunarodno društvo za svjesnost Krishne i uspostavlja Upravno Tijelo [GBC], koje nastavlja upravljati pokretom nakon njegova odlaska s ovog svijeta 1977. godine. Tako se, iskrenim naporima A.C. Bhaktivedante Swami Śrīla Prabhupāda i njegovih sljedbenika, djelo Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura nastavlja širom cijelog svijeta.

REFERENCE:

VAISHNAVA KE – O MOJ UME KAKAV SI TI VAISHNAVA ? Bengalska pjesma: His Divine Grace Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura Goswami Mahārāja
Prevod stihova i navodi iz spisa: His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Śrīla Prabhupāda -- Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness
Objašnjenja: His Holiness Jayapatāka Swami Guru Mahārāja



subota, 8. veljače 2014.

LORD NITYĀNANDA TRAYODAŚĪ – APPEARANCE OF ŚRĪ NITYĀNANDA PRABHU – 12 FEBRUARY 2014 WEDNESDAY [PART 3]

 
SAŃKĪRTANA.
MOĆ SLUGA GOSPODINA NITYĀNANDE [SEVAKA-PRABHĀVA].
AKO NE VJERUJEŠ U GOSPODINA NITYĀNANDU, PAŠĆEŠ.
AKO VJERUJEŠ U JEDNOG, ALI NE POŠTUJEŠ DRUGOGA, TVOJA LOGIKA JE POPUT LOGIKE PRIHVATANJA POLOVINE KOKOŠI.

KOMENTAR: Predhodni postovi su objavljeni na:


Gospodin Nityānanda Prabhu je imao slugu po imenu Śrī Mīnaketana Rāmadāsa, koji je bio prava riznica ljubavi.

U mojoj se kući danu i noću odvijala sańkīrtana i zato je na poziv došao tamo.

Obuzet osjećanjem ljubavi, sjeo je u moje dvorište, a svi Vaiṣṇave su odali poštovanje njegovim lotosovim stopalima.

U veselom raspoloženju ljubavi prema Bogu, ponekad bi se popeo na ramena nekoga ko je odavao poštovanje, a ponekad bi druge udario svojom flautom ili bi ih blago potapšao.

Kada bi neko vidio oči Mīnaketane Rāmadāse, odmah bi mu potekle suze, jer su iz očiju Mīnaketane Rāmadāse neprestano tekle bujice suza.

Ponekad bi na nekim dijelovima njegovog tijela došlo do erupcije zanosa poput kadamba cvijeća, a ponekad bi se jedan dio njegovog tijela ukočio, dok bi drugi drhtao.

Kad god bi glasno uzviknuo ime Nityānande, izazvao bi u ljudima oko sebe veliko čuđenje i zaprepaštenje.

Jedan poštovani brāhmaṇa po imenu Śrī Guṇārṇava Miśra je služio Božanstvo.

Kada je Mīnaketana sjedio u dvorištu, ovaj  brāhmaṇa mu nije odao svoje poštovanje [kako je to uobičajeno prema vaiṣṇavskoj etiketi]. Vidjevši to, Śrī Mīnaketana Rāmadāsa se naljutio i rekao slijedeće:

„Ovdje nalazim drugog Romaharṣaṇa-sūtu, koji nije ustao da ukaže poštovanje, kada je vidio Gospodina Balarāmu."

Nakon što je to rekao, plesao je i pjevao do mile volje, ali brāhmaṇa se nije naljutio jer je služio Gospodina Kṛṣṇu.

SMISAO: Mīnaketana Rāmadāsa je bio veliki bhakta Gospodina Nityānande. Kada je ušao u kuću Kṛṣṇadāsa Kavirāje, Guṇārṇava Miśra, sveštenik koji je obožavao Božanstvo instalirano u kući, nije ga lijepo primio. Sličan događaj se odigrao kada je Romaharṣaṇa-sūta govorio na velikom skupu mudraca u Naimiṣāraṇyi. Gospodin Baladeva je došao tamo, a pošto je Romaharṣaṇa-sūta sjedio na vyāsāsani, nije ustao i sišao da oda poštovanje Gospodinu Baladevi. Ponašanje Guṇārṇava Miśre  je ukazivalo na to da nije mnogo poštovao Gospodina Nityānandu i ta se ideja nije ni najmanje sviđala Mīnaketana Rāmadāsi. Zbog toga bhakte nikada ne osuđuju mentalitet Mīnaketana Rāmadāse.

Na kraju svečanosti  Mīnaketana Rāmadāsa je otišao, ponudivši svakome svoje blagoslove. Tada je došlo do nekog neslaganja između njega i mog brata.

Moj brat je imao čvrstu vjeru u Gospodina Caitanyu, ali samo blijedi tračak vjere u Gospodina Nityānandu.

Znajući to, Śrī Mīnaketana Rāmadāsa se osjećao nesrećnim u umu. Tada sam prekorio svoga brata.

„Ova dva brata su kao jedno tijelo -- Gospodin Śrī Caitanya Mahāprabhu i Gospodin Śrī Nityānanda Prabhu“, rekao sam mu, „Istovjetne su manifestacije. Ako ne vjeruješ u Gospodina Nityānandu, pašćeš.“

„Ako vjeruješ u jednog, ali ne poštuješ drugoga, tvoja logika je poput logike prihvatanja polovine kokoši.“

„Bilo bi bolje da si ateista, koji omalovažava obojicu braće, nego da si licemjer, koji vjeruje u jednoga i omalovažava drugoga.“

Tako je Śrī Mīnaketana Rāmadāsa u ljutnji slomio svoju flautu i otišao. Moj brat je tada pao [sa duhovnog položaja].

Tako sam opisao moć sluga Gospodina Nityānande.

Ādi-līlā Chapter 5: The Glories Of Lord Nityānanda Balarāma
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 5.161-179

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness



četvrtak, 6. veljače 2014.

ŚRĪ ADVAITA ĀCĀRYA – APPEARANCE -- 6 FEBRUARY 2014 THURSDAY – SAPTAMI [PART 5]




VAŽNOST VEDĀNTA-SŪTRI  I MANU-SMṚTIYA -- ZAKONA ZA ČOVJEČANSTVO
VELIKI PARĀŚARA ṚṢI JE TO POTVRDIO U VIṢṆU PURĀṆI
SLJEDBENICI VEDA JEDNOGLASNO PRIHVATAJU AUTORITET MANUA I PARĀŚARE U UČENIČKOM NASLIJEĐU

KOMENTAR: Predhodni postovi na ovu temu su objavljeni na blogovima:


Veliki vaiṣṇavski filozof Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa veoma lijepo objašnjava materijalistički zaključak Sāńkhya filozofije, u svom komentaru na Vedānta-sūtru, poznatom kao Govinda-bhāṣya. Radi kompletnog razumijevanja teme potrebno je pročitati i predhodne nastavke na Part 1, Part 3 i Part 4.

„Slično tome, zahvaljujući ulasku Garbhodakaśāyī Viṣṇua u univerzum, ovaj materijalni svijet uzrokuje raznolikosti manifestacija. On je prisutan ne samo unutar univerzuma, već i unutar tijela svih živih bića i atoma. Iz Brahma-saḿhite saznajemo da je Nad-duša prisutna u univerzumu, u atomu i u srcu svakog živog bića. Stoga, nijedan čovjek koji posjeduje dovoljno znanja o materiji i duhu ne može prihvatiti teoriju da je materija uzrok čitave kosmičke manifestacije."

"Materijalisti ponekad navode argument da materijalna priroda u raznim okolnostima proizvodi razne manifestacije, kao što sijeno, koje pojede krava automatski proizvodi mlijeko. Tako je izvorni uzrok materija. Da bismo pobili ovaj argument, možemo reći da bik, koji pripada istoj vrsti kao krava, također jede sijeno kao krava, ali ne proizvodi mlijeko. Zato se ne može reći da sijeno u dodiru sa određenom vrstom života proizvodi mlijeko. Zaključak bi trebao biti da postoji viša uprava, kao što je potvrđeno u Bhagavad-gīti (9.10), gdje Gospodin kaže -- mayādhyakṣeṇa prakṛtiḥ sūyate sa-carācaram: „O Kuntin sine, ova materijalna priroda djeluje pod Mojom upravom i stvara sva pokretna i nepokretna bića“. Svevišnji Gospodin kaže -- mayādhyakṣeṇa [Pod Mojom upravom]. Kada On želi da krava proizvede mlijeko jedući sijeno, mlijeka ima, a kada On to ne želi, takav spoj ne može proizvesti mlijeko. Kad bi zakon materijalne prirode bio da sijeno proizvodi mlijeko, onda bi i plast sijena mogao proizvoditi mlijeko. Ali to nije moguće. Ako se to isto sijeno da ženi, ona ne može proizvesti mlijeko. To je značenje izjave Bhagavad-gīte da se sve odvija samo po naredbi višeg autoriteta. Sama materija nema moć da stvara nezavisno. Stoga možemo zaključiti da materija, koja nema znanje o sebi, ne može biti uzrok materijalne kreacije. Prvobitni stvaralac je Svevišnja Božanska Osoba."

"Kada bismo prihvatili materiju kao izvorni uzrok kreacije, svi ovlašćeni spisi na svijetu bi bili beskorisni, jer je u svakom od njih, a posebno u vedskim spisima poput Manu-smṛtiya, rečeno da je Svevišnja Božanska Osoba izvorni stvaralac. Smatra se da su Manu-smṛti zbirka najviših vedskih uputstava namijenjenih čovječanstvu. Manu donosi zakone za čovječanstvo, a u Manu-smṛtiyima je jasno rečeno da je prije stvaranja čitav prostor univerzuma bio mračan, bez obavještenja i raznolikosti, u stanju potpune suspenzije, kao u snu. Sve je bilo tama. Svevišnji Gospodin je zatim ušao u kosmički prostor i mada je nevidljiv, stvorio vidljivu kosmičku manifestaciju. U materijalnom svijetu Svevišnji Gospodin ne ispoljava Svoje lično prisustvo, ali prisustvo raznolike kosmičke manifestacije je dokaz da je sve stvoreno pod Njegovom upravom. On je ušao u univerzum sa svim stvaralačkim moćima i tako je raspršio tamu bezgraničnog prostora."

"Oblik Svevišnje Božanske Osobe je opisan kao transcendentalan, veoma suptilan, vječan, sveprožimajući, nepojmljiv i stoga neispoljen za materijalna čula uslovljenog živog bića. Gospodin je poželio da se ekspandira u mnogo živih bića i sa tom željom je prvo stvorio ogromnu količinu vode u kosmičkom prostoru i zatim oplodio tu vodu sa živim bićima.

Iz tog procesa oplodnje, pojavilo se ogromno tijelo, blistavo poput hiljade Sunca, u kome se nalazio prvi stvaralački princip, Brahmā. Veliki Parāśara Ṛṣi je to potvrdio u Viṣṇu Purāṇi. On kaže da je kosmičku manifestaciju, koju možemo vidjeti stvorio Gospodin Viṣṇu i da se pod Njegovom zaštitom ona održava. Gospodin Viṣṇu  je glavni održavalac i uništavalac kosmičkog oblika."

"Ova kosmička manifestacija je jedna od različitih energija Svevišnje Božanske Osobe. Kao što pauk izlučuje slinu i plete mrežu svojim pokretima, ali na kraju uvlači paučinu u svoje tijelo, tako Gospodin Viṣṇu stvara ovu kosmičku manifestaciju iz Svog transcendentalnog tijela i na kraju je uvlači u Sebe. Svi veliki mudraci koji posjeduju vedsko razumijevanje su prihvatili da je Svevišnja Božanska Osoba izvorni stvaralac."

"Ponekad se tvrdi da su impersonalističke špekulacije velikih filozofa namijenjene sticanju znanja bez religioznih obrednih principa. Ali religiozni obredni principi su namijenjeni sticanju duhovnog znanja. Vršenjem religioznih obreda osoba na kraju dostiže vrhovni cilj znanja shvatajući da je Vāsudeva, Svevišnja Božanska Osoba, uzrok svega. U Bhagavad-gīti je jasno rečeno, da čak i zagovornici samog znanja, bez ikakvih religioznih obrednih procesa, napreduju u znanju nakon mnogo, mnogo života špekulacije i tako dolaze do zaključka da je Vāsudeva vrhovni uzrok svega što postoji. Kao rezultat dostizanja cilja života, takav napredni učenjak ili filozof se predaje Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Religiozni obredi su namijenjeni pročišćavanju zagađenog uma u materijalnom svijetu. Posebno obilježje ovog doba Kali je da osoba može lako pročistiti um od zagađenosti pjevanjem svetih imena Boga -- Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare/ Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare.“ "U vedskim spisima je rečeno -- sarve vedā yat padam āmananti (Kaṭha Up. 1.2.15): svo vedsko znanje traga za Svevišnjom Božanskom Osobom. Na drugom mjestu je rečeno -- nārāyaṇa-parā vedāḥ: svrha Veda je shvatiti Nārāyaṇa, Svevišnjeg Gospodina. Bhagavad-gītā [Bg. 15.15] također potvrđuje -- vedaiś ca sarvair aham eva vedyaḥ: cilj svih Veda je spoznati Kṛṣṇu. Stoga je glavna svrha shvatanja Veda, vršenja vedskih žrtvovanja i špekuliranja o Vedānta-sūtrama shvatiti Kṛṣṇu. Prihvatanje impersonalističkog gledišta o praznini ili nepostojanju Svevišnje Božanske Osobe, negira svo proučavanje Veda. Impersonalistička špekulacija teži ka opovrgavanju zaključka Veda. Stoga se svako impersonalističko izlaganje protivi principima Veda, ili mjerodavnih spisa. Pošto špekulacija impersonalista ne slijedi principe Veda, smatra se da je njihov zaključak protivan vedskim principima. Sve što nije potkrijepljeno vedskim principima mora se smatrati izmišljenim i nedokazanim. Zato se nijedno impersonalističko objašnjenje, bilo kojeg vedskog spisa ne može prihvatiti."

"Ako osoba pokuša da opovrgne zaključke Veda prihvatajući neovlašćeni ili takozvani spis, teško će doći do pravog zaključka o Apsolutnoj Istini. Sistem usklađivanja dva protivrječna spisa je pozivanje na Vede, jer se izjave Veda prihvataju kao konačne presude. Kada se pozivamo na određeni spis, mora biti ovlašćen, a da bi to bio mora strogo slijediti vedske naredbe. Ako neko predstavi alternativno učenje, koje je sam izmislio, to učenje će se pokazati beskorisnim, jer se svako učenje koje pokušava da dokaže da su vedske tvrdnje besmislene, odmah pokazuje besmislenim. Sljedbenici Veda jednoglasno prihvataju autoritet Manua i Parāśare u učeničkom naslijeđu. Međutim, njihove izjave ne podržavaju gledište ateističkog Kapile, jer je Kapila spomenut u Vedama drugi Kapila, sin Kardame i Devahūti. Ateistički Kapila je potomak Agniyeve dinastije i jedna od uslovljenih duša, ali Kardamin sin Kapila je prihvaćen kao inkaracija Vāsudeve. Padma Purāṇa pruža svjedočanstvo da se Svevišnja Božanska Osoba Vāsudeva, rađa kao Kapila i šireći teističku Sāńkhya filozofiju poučava sve polubogove i brāhmaṇu po imenu Āsuri.

U učenjima ateističkog Kapile postoje mnoge izjave, koje se neposredno protive vedskim principima. Ateistički Kapila ne prihvata Svevišnju Božansku Osobu. On tvrdi da je živo biće Svevišnji Gospodin i da ne postoji niko veći od njega i odbija da prihvati značaj besmrtnog vremena. Njegove koncepcije o takozvanom uslovljenom i oslobođenom životu su materijalističke. Sve takve izjave se protive principima Vedānta-sūtri"


Ādi-līlā  Chapter 6: The Glories of Śrī Advaita Ācārya
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 6.14-15 [3 DIO]

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness








utorak, 4. veljače 2014.

ŚRĪ ADVAITA ĀCĀRYA – APPEARANCE -- 6 FEBRUARY 2014 THURSDAY – SAPTAMI [PART 4]






MATERIJALNA PRIRODA JE NEPOKRETNA I KAO TAKVA NE MOŽE BITI UZROK MATERIJE, NI KAO MATERIJALNI NI KAO POKRETAČKI UZROK.

PREMA BṚHAD-ĀRAṆYAKA UPANIṢADI, SVAKO ŽIVO BIĆE BIVA PRIMORANO POD BOŽANSKOM UPRAVOM DA PRIHVATI ODREĐENU VRSTU TIJELA ZAVISNO OD DJELA KOJA JE POČINILO U PROŠLOSTI. POSTOJI MNOGO RAZNIH VRSTA TIJELA I PO BOŽANSKOM UREĐENJU ŽIVO BIĆE PRIHVATA TIJELA RAZLIČITIH OBLIKA.

TENDENCIJA I INTUICIJA POSTOJE ZATO ŠTO JE DUŠA PRISUTNA U TIJELU.

KADA OSOBA MISLI 'JA ČINIM OVO', TO 'JA' SE NE ODNOSI NA TIJELO. ODNOSI SE NA NEŠTO VIŠE OD TIJELA, NA NEŠTO UNUTAR TIJELA. TIJELO SAMO PO SEBI NEMA TENDENCIJE ILI INTUICIJU; TENDENCIJE I INTUICIJA PRIPADAJU DUŠI U TIJELU.

KOMENTAR: Na postovima [PART 1], [PART 3], kao i na ovom, veliki vaiṣṇavski filozof Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa veoma lijepo objašnjava materijalistički zaključak Sāńkhya filozofije, u svom komentaru na Vedānta-sūtru, poznatom kao Govinda-bhāṣya. Prethodne postove koji obrađuju ovu temu možete naći na:


„Dvije vrste čula su deset spoljašnjih čula i jedno unutrašnje čulo, um. Tako postoji jedanaest čula. Prema Kapili, materijalna priroda je vječna i svemoćna. Izvorno, duh ne postoji, a materija nema uzroka. Materija je sama glavni uzrok svega. Ona je sveprožimajući uzrok svih uzroka. Prema Sāńkhya filozofiji, sveukupna energija (mahat-tattva), lažni ja i pet predmeta čulnog opažanja predstavljaju sedam različitih manifestacija materijalne prirode, koja ima dva obilježja, poznata kao materijalni i pokretački uzrok. Za razliku od materijalne prirode, koja uvijek podliježe preobražajima, puruṣa, uživalac, ne podliježe preobražajima. Ali, mada je materijalna priroda nepokretna, uzrok je uživanja i oslobođenja za mnoga živa bića. Njene djelatnosti su iznad dosega čulnog opažanja, ali se ipak mogu naslutiti višom inteligencijom. Materijalna priroda je jedna, ali uslijed interakcija triju odlika može proizvesti sveukupnu energiju i čudesnu kosmičku manifestaciju. Takvi preobražaji dijele materijalnu prirodu na dva obilježja -- pokretački i materijalni uzrok. Puruṣa, uživalac, nije aktivan i nema materijalne odlike, iako je u isto vrijeme gospodar, koji postoji odvojeno u svakom tijelu kao simbol znanja. Shvatanjem materijalnog uzroka, osoba može naslutiti da je puruṣa, uživalac, pošto nije aktivan, odvojen od svih vrsta uživanja ili upravljanja. Nakon opisa prirode prakṛti (materijalne prirode) i puruṣe (uživaoca), Sāńkhya filozofija izjavljuje da je kreacija samo proizvod njihovog spajanja ili blizine. Takvim spajanjem simptomi života postaju vidljivi u materijalnoj prirodi, ali može se naslutiti da u osobi uživaoca, puruṣe, postoje moći upravljanja i uživanja. Kada se puruṣa zbog nedovoljnog znanja nalazi u iluziji, osjeća da je uživalac, a kada posjeduje potpuno znanje, biva oslobođen. U Sāńkhya filozofiji je opisano da je puruṣa uvijek ravnodušan prema djelatnostima prakṛti"

"Sāńkhya filozof prihvata tri vrste dokaza: neposredno opažanje, hipoteze i tradicionalni autoritet. Kada je takav dokaz potpun, sve je savršeno. Takvo savršenstvo obuhvata proces upoređivanja. Svaki dokaz se mora zasnivati na takvom dokazu. Nema velikih protivrječnosti između svjedočanstva zasnovanog na neposrednom opažanju i svjedočanstva zasnovanog na tradicionalnom autoritetu. Sistem Sāńkhya filozofije smatra da su uzroci kosmičke manifestacije tri vrste procesa: pariṇāmāt (preobražaj --transformation), samanvayāt (prilagođavanje--adjustment) i śaktitaḥ (djelovanje energija--performance of energies)."

Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa je u svom komentaru na Vedānta-sūtru, pokušao da pobije ovaj zaključak, smatrajući da će opovrgavanjem tih navodnih uzroka kosmičke manifestacije opovrći čitavu Sāńkhya filozofiju. Materijalistički filozofi smatraju da je materija, i materijalni i pokretački uzrok kreacije; prema njima, materija je uzrok svih vrsta manifestacija. Obično navode primjer vrča i gline. Glina je uzrok vrča, ali se može posmatrati i kao uzrok i kao posljedica. Vrč je posljedica, a glina je uzrok, ali glinu možemo vidjeti svuda. Drvo je materija, ali proizvodi plodove. Voda je materija, ali teče. Tako je materija, prema sāńkhyaitima, uzrok kretanja i stvaranja. Kao takva, materija se može smatrati materijalnim i pokretačkim uzrokom svega u kosmičkoj manifestaciji. Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa je stoga objasnio prirodu pradhāne na slijedeći način:

,,Materijalna priroda je nepokretna i kao takva ne može biti uzrok materije, ni kao materijalni ni kao pokretački uzrok. Opažanje čudesnog načina na koji je kosmička manifestacija uređena i na koji se njome upravlja obično navodi na pomisao da iza svega toga stoji živa inteligencija, jer bez nje takvo uređenje ne bi moglo postojati. Ne bismo trebali zamišljati da takvo uređenje može postojati bez svjesnog upravljanja. Naše praktično iskustvo nam pokazuje da nepokretne cigle nikada ne mogu same sagraditi veliku zgradu."

"Primjer vrča se ne može prihvatiti, jer vrč nema sposobnost da osjeti zadovoljstvo i patnju. Takvo opažanje nastaje unutra. Zato se tjelesni prekrivač, ili vrč, ne može poistovijetiti s njim."

"Ponekad materijalni naučnici izjavljuju da drveće raste iz zemlje samo, bez pomoći vrtlara, jer je to tendencija materije. Smatraju da je intuicija, koju živo biće ima od rođenja takođe materijalna. Međutim, ne možemo prihvatiti da su materijalne tendencije poput tjelesne intuicije nezavisne, jer ukazuju na postojanje duhovne duše u tijelu. U stvari, drvo ili tijelo živog bića ne posjeduje nikakvu tendenciju ili intuiciju; tendencija i intuicija postoje zato što je duša prisutna u tijelu. U vezi s tim, primjer automobila i vozača je veoma prikladan. Automobil ima tendenciju da skrene desno -- lijevo, ali ne možemo reći da sam automobil, kao materija, skreće desno i lijevo, ako njime ne upravlja vozač. Materijalni automobil ne posjeduje tendenciju ili intuiciju, koje ne zavise od namjera vozača u automobilu. Isti princip vrijedi za drveće u šumi koje raste samo po sebi. Do rasta dolazi zbog prisustva duše u drveću."

"Ponekad budalasti ljudi uzimaju zdravo za gotovo da pirinač rađa škorpione, zato što se škorpioni rađaju iz hrpe pirinča. U stvari, majka škorpion polaže jaja u pirinač i zahvaljujući odgovarajućoj fermentaciji pirinča nakon nekog vremena iz jaja se rađaju bebe škorpioni. To ne znači da pirinač rađa škorpione. Slično tome, ponekad vidimo da bube izlaze iz prljavih kreveta. Međutim, to ne znači da kreveti rađaju bube. Životna sila je ta koja izlazi, koristeći prljavo stanje kreveta. Postoje različite vrste živih stvorenja. Neka od njih se rađaju iz embriona, neka iz jajeta, a neka iz znoja. Različita živa bića se pojavljuju iz različitih izvora, ali ne bismo trebali zaključiti da materija proizvodi takva živa bića."

"Materijalisti navode primjer da drveće automatski raste iz zemlje, ali i tu vrijedi isti princip. Koristeći priliku koju mu pružaju određeni uslovi, živo biće se rađa iz zemlje. Prema Bṛhad-āraṇyaka Upaniṣadi, svako živo biće biva primorano pod božanskom upravom da prihvati određenu vrstu tijela zavisno od djela koja je počinilo u prošlosti. Postoji mnogo raznih vrsta tijela i po božanskom uređenju živo biće prihvata tijela različitih oblika."

"Kada osoba misli 'ja činim ovo', to 'ja' se ne odnosi na tijelo. Odnosi se na nešto više od tijela, na nešto unutar tijela. Tijelo samo po sebi nema tendencije ili intuiciju; tendencije i intuicija pripadaju duši u tijelu. Materijalistički naučnici ponekad tvrde da tendencije muških i ženskih tijela uzrokuju njihovo sjedinjavanje i da je to uzrok rađanja djeteta. Ali pošto se puruṣa, prema Sāńkhya filozofiji, nikada ne mijenja, odakle potiče tendencija ka rađanju?"

"Ponekad materijalni naučnici navode primjer mlijeka, koje se automatski pretvara u kiselo mleko ili destilovane vode koja pada iz oblaka na zemlju, stvara razne vrste drveća i ulazi u razne vrste cvijeća i plodova različitog mirisa i ukusa. Prema tome, kažu, materija sama stvara raznolikost materijalnih stvari. U odgovoru na taj argument, možemo ponoviti istu izjavu Bṛhad-āraṇyaka Upaniṣade, prema kojoj razne vrste živih bića bivaju stavljene u različite vrste tijela pod upravom više sile. Pod nadzorom viših autoriteta, razne duše, zavisno od djela koja su počinile u prošlosti, dobijaju priliku da prihvate posebnu vrstu tijela, kao što je tijelo drveta, životinje, ptice ili zvijeri, i tako se njihove različite tendencije razvijaju u tim okolnostima. Bhagavad-gītā (13.22) to također potvrđuje:

puruṣaḥ prakṛti-stho hi
bhuńkte prakṛti-jān guṇān
kāraṇaḿ guṇa-sańgo 'sya
sad-asad-yoni-janmasu

„Živo biće u materijalnoj prirodi slijedi puteve života, uživajući u tri gune prirode. To je posljedica njegovog druženja sa materijalnom prirodom. Tako se sreće sa dobrim i zlim u raznim vrstama života.“ Duša dobija različite vrste tijela. Na primjer, kad duše ne bi dobile razne vrste tijela u obliku drveća, ne bi se mogle proizvesti razne vrste plodova i cvijeća. Svaka vrsta drveća rađa posebnu vrstu plodova i cvijeća. Ne može se reći da ne postoje razlike između različitih vrsta. Jedno drvo ne rađa cvijeće različitih boja, niti plodove različitog ukusa. Postoje određene vrste, kao što možemo vidjeti među ljudima, životinjama, pticama i drugim vrstama života. Postoji bezbroj živih bića i njihove djelatnosti, koje vrše u materijalnom svijetu u skladu sa raznim odlikama guna materijalne prirode, pružaju im priliku da dobiju razne vrste tijela. Tako trebamo shvatiti da pradhāna, materija, ne može djelovati bez podsticaja živog bića. Prema tome, ne možemo prihvatiti materijalističku teoriju da materija djeluje nezavisno. Materija se naziva prakṛti, što se odnosi na žensku energiju. Žena je prakṛti. Ona ne može stvoriti djecu ako se ne sjedini sa puruṣom, muškarcem. Puruṣa uzrokuje rođenje djeteta, jer polaže u matericu žene dušu, koja je uzela utočište sjemena. Žena, kao materijalni uzrok, obezbjeđuje tijelo za dušu, a kao pokretački uzrok rađa dijete. Ali mada se čini da je žena i materijalni i pokretački uzrok rođenja deteta, izvorni uzrok djeteta je puruṣa, muškarac. 

Nastaviće se ...

Ādi-līlā  Chapter 6: The Glories of Śrī Advaita Ācārya
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 6.14-15 [PART 2]

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness