ŚRĪMAD BHĀGAVATAM 2.9.36 [PART 1]

NAČIN NA KOJI SVETA OSOBA DJELUJE JE POZNAT KAO SADĀCĀRA [SADĀCĀRA -- VAIṢṆAVA ETIQUETTE]. NIŠTA NE MOŽE BITI USPJEŠNO BEZ SADĀCĀRE ILI VAIṢṆAVA ETIKETE.

AKO OSOBA ČITA I PROUČAVA ŠEST GRANA VEDA BEZ PRAKTICIRANJA PRAVILNE ETIKETE – ONA NE BIVA PROČIŠĆENA. KAO ŠTO PTICA ODLETI IZ GNIJEZDA KADA JOJ NARASTU KRILA, VEDE GA NAPUŠTAJU U VRIJEME SMRTI.

NEKO MOŽE DOSTIĆI NAJVIŠU RAZINU PREDANOG SLUŽENJA, ALI AKO NA NEKI NAČIN UVRIJEDI VAIṢṆAVU, SVE ŠTO JE SAGRADIO SE RUŠI.

OTKRITI TAJNU BHAKTI-YOGE, KOJA JE OBJAŠNJENA U PREDHODNOM STIHU, PREDSTAVLJA NAJVIŠU RAZINU SVIH ISTRAŽIVANJA, ILI NJIHOV NAJVIŠI CILJ.

SVAKO JE U POTRAZI ZA SAMOSPOZNAJOM NA RAZLIČITE NAČINE – PROCESOM KARMA-YOGE, JÑĀNA-YOGE, DHYĀNA-YOGE, RĀJA-YOGE, BHAKTI-YOGE ITD.

SPOZNATI SEBE JE ODGOVORNOST SVAKOG ŽIVOG BIĆA KOJE JE RAZVILO SVOJU SVJESNOST.

KOMENTAR: Sve dok ne počnemo postavljati pitanja o samospoznaji, sve materijalne djelatnosti, bez obzira koliko su velike, potpuno su besplodne, jer se cilj ljudskog života ne zadovoljava takvim uzaludnim djelatnostima. Opet, dug je put do samospoznaje i dostizanja cilja duhovnih traganja. Generalno, proteže se životima i životima. Sve je to detaljno opisano u vedskim spisima, pa tako i jedan manji, ali značajan dio i u današnjem stihu. A, svi su stihovi i pojašnjenja smisla stihova datih od His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swāmī Śrīla Prabhupāda, od značaja. U stihu, koju se danas prezentira iz Śrīmad Bhāgavatama 2.9.36, u budućem trećem dijelu pojašnjenja smisla stiha Śrīla Prabhupāda [Part 3], koji će tek biti objavljen nekada kasnije je navedeno: “Naš um stvara različite vrste tijela da bismo ispaštali različite vrste materijalnih nevolja. Prema tome, sve dok je um obuzet plodonosnim djelatnostima, smatra se da je zaokupljen neznanjem, pa ćemo zato sigurno ostati da robujemo u materijalnom svijetu i ponovo i ponovo preuzimati različita tijela, sve dok ne razvijemo transcendentalnu ljubav prema Svevišnjem Gospodinu, Vāsudevu, Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Biti zaokupljen transcendentalnim imenom, osobinama, oblikom i djelatnostima Svevišnje Božanske Osobe, Vāsudeva [Kṛṣṇe], znači odvratiti um od materije i usredsrediti ga na apsolutno znanje, koje nas vodi na put apsolutne spoznaje i oslobađa nas od ropstva u materijalnom svijetu u vidu različitih materijalnih tijela...”

U ovom uvodnom komentaru, pored navoda iz pojašnjenja samog stiha date su i neke od iskustvenih natuknica oko nekoliko stvari na koje moramo itekako obratiti pažnju, ako mislimo naprijed. Inače, sve su to jako kompleksne teme, ali evo barem ukratko i jednostavno predstavljeno uz nekoliko primjera iz prakse. Moramo znati da mnogo toga zavisi još od naših karmičkih okolnosti i karmičkih perioda u kojima smo trenutno, kao i od toga u kojoj se fazi duhovnih traganja  trenutno nalazimo. U konačnom razlučivanju stvari, tu su još naš trud i vrijeme koje ulažemo, kao i specijalno određeni viši faktori – milost i blagoslovi Svevišnjeg Gospodina Śrī Kṛṣṇe, koje dobijamo preko naših ISKCON duhovnih učitelja,  iskusnih vaiṣṇava [sādhua] i śāstra -- ili ne dobijamo. Rečeno je da je milost bezuzročna, ali poenta je da nema materijalnog uzroka.

Ponekada zbog naših povećanih interesovanja, te velike želje za sofisticiranim vedskim znanjem i intezivnijim duhovnim napredovanjem, možemo izučavati i pokušavati raspravljati o jako ezoteričnim temama, pogotovo u početnim fazama duhovnog života, dok smo još mladi, nedovoljno iskusni i poprilično vezani za ovaj materijalni svijet. Ali, ovo se često javlja i u nekim kasnijim fazama naših duhovnih traganja. Nije preporučljivo razmatrati neke isuviše visoke teme, ako još nije vrijeme za iste, te ako još ne živimo život  koji propovijedamo.  

Istovremeno s izučavanjem ezoteričnih tema, možemo da zapostavljamo baš esencijalne stvari, koje smo preskočili u svom duhovnom razvoju i općenito u životu, a koje će drugi ljudi svakako lako primijetiti. To se kasnije prenosi i na naš stav prilikom propovijedanja i uopće razmjenu s drugima, te nastale interakcije kroz odnose.

Tako, primjera radi, možemo ljudima pričati o prirodnom načinu života i ishrane, te o potrebi za organskim uzgojem  poljoprivrednih kultura, zaštiti i uzgajanju mliječnih krava na eko-farmama, ali  znajmo bićemo testirani. Na jednom ljetnom kampu, His Holiness Jayapatākā Swāmī Guru Mahārāja  navodi u kraćem intervju novinarki lista između ostaloga: “Može se ljudima pričati o prirodnom načinu života, ali ako to nigdje ne prakticiramo, ljudi mogu reći: Vi samo pričate o tome, ali gdje to radite?” [Kamp u Podgariću, Hrvatska, 25-31 jula 1997].

Ili drugi primjer. Naše ponašanje može povremeno itekako da odstupa od uobičajenih normi, etikete i morala civiliziranih pripadnika ljudske rase, usljed određenih karmičkih uslovljenosti, te specijalno prilikom nekih napetih aspekata na nebu, prirodnih katastrofa, nepovoljnih globalnih političkih kretanja, međunarodnih sukoba, ratova, ili nekih drugih izvanjskih pritisaka i ljudi se zatim prirodno pitaju – kako to da se osoba u duhovnom procesu tako ponaša? I to može jako da odbija ljude i da djeluje  obeshrabrujuće. U određenim slučajevima, možemo čak povući i neke karmičke konsekvence, shodno trenutnoj razini svjesnosti i drugim okolnostima. Ako smo primjera radi, već podobro duhovno educirani, te i dalje povisoko stremimo, tada će i karmičke konsekvence biti primjerenije i vjerovatno oštrije, iako to baš i nije tako jednostavno. Mnogo je određujućih faktora u igri. Potrebno je da budemo detaljno upućeni u vedske spise, da slijedimo upute duhovnih učitelja i śāstra, ali i da živimo život koji propovijedamo. Moramo intezivno raditi na tome da i sami što više pročistimo svoje srce i da imamo što čistije motive, inače ćemo svakako biti podvrgnuti preispitivanju motiva, što nekada zna biti veoma bolno i frustrirajuće za naše umove i krhke duše. Možemo vidjeti da će biti potrebno da se povremeno vraćamo na stvari, koje smo možda nekada preskočili, a takvih je obično čitav splet. Inače ćemo biti prisilno vraćeni, slijedom različitih frustrirajućih događanja u našim životima, jer obično tek tada adekvatno reagiramo. Dakle, jedna od poenti je da u duhovnom životu postoje stepenice ili faze, koje ne smijemo preskakati, a kada se to i desi radi spleta različitih okolnosti, tada moramo iskreno poraditi na tim preskočenim stvarima.

Poseban problem mogu da nam naprave uvrede koje moguće počinimo prema svetom imenu -- nāma aparādhe, te i uvrede prema vaiṣṇavama -- vaiṣṇava aparādhe i još neke druge vrste uvreda, kao sevā aparādhe, etc. U Śrīmad Bhāgavatamu 5.10.24 Purport se navodi: “Śrī Caitanya Mahāprabhu je rekao da uvrijedivši vaiṣṇavu, čovjek okončava sve svoje duhovne djelatnosti. Uvreda vaiṣṇave se naziva uvredom divljeg slona. Divlji slon može uništiti cijelu baštu koja je njegovana uz veliki trud. Neko može dostići najvišu razinu predanog služenja, ali ako na neki način uvrijedi vaiṣṇavu, sve što je sagradio se ruši. Kralj Rahūgaṇa je nesvjesno uvrijedio Jaḍa Bharatu, ali pošto je bio razuman, zamolio ga je za oproštaj. Na ovaj način se čovjek može osloboditi vaiṣṇava-aparādha. Kṛṣṇa je uvijek veoma jednostavan i po prirodi veoma milostiv. Kada neko nanese uvredu lotosovim stopalima vaiṣṇave, mora se odmah izvinuti toj osobi, da ne bi omeo svoj duhovni napredak.”

[Śrīmad Bhāgavatam 5.10.24 Purport]

SADĀCĀRA -- VAIṢṆAVA ETIQUETTE: Da ovom prilikom barem ukratko pomenemo, a nekada kasnije i detaljnije, sadācāru ili vaiṣṇava etiquettu. Način na koji sveta osoba djeluje je poznat kao sadācāra. Ništa ne može biti uspješno bez sadācāre ili etikete.

“Ako osoba čita i proučava šest grana Veda bez prakticiranja pravilne etikete – ona ne biva pročišćena. Kao što ptica odleti iz gnijezda kada joj narastu krila, Vede ga napuštaju u vrijeme smrti.

Tako, neko može steći znanje iz svih Veda, ali ako ne prakticira pravilnu etiketu, ili ako ne postane vaiṣṇava, tada će svo njegovo znanje, koje je stekao, biti izgubljeno u vrijeme smrti.”

[H.H. Bhakti Cāru Swāmī Mahārāja – Split 2005]

Vaiṣṇava etiketa – Sadāchāra nema nikakve veze sa svjetovnim pravilima ponašanja i bon-tonom, koji je baziran na pogrešnim i lažnim tjelesnim imenovanjima i umnim koncepcijama, dok se duhovni aspekti potpuno zaobilaze i zapostavljaju zbog neupućenosti i neimanja određenih karmičkih predispozicija, te neimanja milosti i blagoslova Svevišnjeg Gospodina, viših autoriteta u univerzumu, duhovnih učitelja, sādhua i śāstra.

Sadāchāru, ili vaiṣṇava etiketu možemo početi postepeno proučavati na više načina. Pa ipak, najproduktivnije je da se dohvatimo uputa iz vaiṣṇavskih spisa, te izjava predhodnih Ācārya, kao i današnjih ISKCON duhovnih učitelja i svakako uzimajući u obzir i iskustva naprednih bhakta, sādhua. Još je najproduktivnije, istraživanja početi u smjeru onoga što je Gospodin Śrī Caitanya Mahāprabhu podučavao Śrīla Sanātana Gosvāmīya. Potom od onoga što nam je ostavio u naslijeđe Śrīla Sanātana Gosvāmī. Ne može se dovoljno naglasiti važnost radova  Śrīla Sanātana Gosvāmīya, za život i dušu vaiṣṇava.

Neke od vrijednih knjiga Śrīla Sanātana Gosvāmīya su: Hari-Bhakti-Vilāsa, Bṛhad-Bhāgavatāmṛta, Daśama-Tippanī i Daśama-Carita.

IZGRADNJA DUHOVNIH ZAJEDNICA -- PRIHVATATI DOBRONAMJERNE SUGESTIJE, KONSTRUKTIVNE KRITIKE  I PRIJEDLOGE RJEŠENJA: Da bi se održali u duhovnom životu, te i dalje napredovali neminovno će se javiti potreba za izgradnjom duhovnih zajednica u okruženju u kome živimo. To je jako kompleksna tema i preporučljivo je držati se principa izgradnje duhovnih zajednica datih od Śrīla Prabhupāda i naših predhodnih Ācarya. Također, uspješno funkcioniranje duhovnih zajednica je moguće jedino uz poštivanje  principa sadāchāre – vaiṣṇava etikete. U suprotnom dolazi do različitih devijacija, postepene degradacije, stagniranja, te na kraju i do neminovnog  raspada takvih duhovnih zajednica.

Pored brojnih principa izgradnje duhovnih zajednica, datih u vaiṣṇavskim spisima [64 principa izgradnje duhovnih zajednica] biće potrebno uzeti u ozbiljno razmatranje s uvažavanjem i mišljenje svakog člana zajednice, tako da svako može osjetiti pripadnost projektu izgradnje zajednice i smatrati je kao svoju. Tada su i rezultati puno bolji. Pri tome treba jako paziti  da sve dobronamjerne sugestije i konstruktivne kritike -- oni koji su još nedovoljno iskusni i koji pogrešno smatraju da su po nečemu iznad ostalih članova zajednice, samo da bi zadovoljili svoje sopstvene hirove, ili radi nekih prolaznih pozicija u menađmentu, ili prepoznatljivog sticanja lične slave i drugih okolnosti -- ne koriste za lične obračune s članovima koji ukazuju na pojedine nepovoljne pojave i mis-koncepcije, što je skroz pogrešno i nedozvoljeno, čak i u svjetovnim relacijama. To često može da uništi čitav projekat i dugogodišnji trud velikog broja članova zajednice. Ne smijemo biti vezani za privremena tjelesna imenovanja, ako želimo naprijed.

Budimo uvijek svjesni da baš svako želi da se oslobodi svakog straha i postigne svu sreću u životu. Savršeni proces za postizanje ovoga se preporučuje u Śrīmad Bhāgavatamu, koji propovijeda čuveni poznavalac, kao što je Śrīla Śukadeva Gosvāmī:

“Slušanjem i slavljenjem Svevišnjeg Gospodina Kṛṣṇe sve naše djelatnosti se oblikuju u duhovne i sva shvatanja o materijalnim nevoljama i bijedama potpuno isčezavaju.”

[Śrīmad Bhāgavatam 2.1.5 Purport].

STIH 2.9.36

etāvad eva jijñāsyaḿ

tattva-jijñāsunātmanaḥ

anvaya-vyatirekābhyāḿ

yat syāt sarvatra sarvadā

SYNONYMS: etāvat — up to this; eva — certainly; jijñāsyam — is to be inquired; tattva — the Absolute Truth; jijñāsunā — by the student; ātmanaḥ — of the Self; anvaya — directly; vyatirekābhyām — indirectly; yat — whatever; syāt — it may be; sarvatra — in all space and time; sarvadā — in all circumstances.

Onaj ko traži Vrhovnu Apsolutnu Istinu, Svevišnju Božansku Osobu, svakako Ga traži pod svim okolnostima, u čitavom prostoru i vremenu, na posredan i neposredan način.

SMISAO: Otkriti tajnu bhakti-yoge, koja je objašnjena u predhodnom stihu, predstavlja najvišu razinu svih istraživanja, ili njihov najviši cilj. Svako je u potrazi za samospoznajom na različite načine – procesom karma-yoge, jñāna-yoge, dhyāna-yoge, rāja-yoge, bhakti-yoge itd. Spoznati sebe je odgovornost svakog živog bića koje je razvilo svoju svjesnost. Onaj ko ju je razvio svakako ispituje misteriju o osobnom biću, kosmičkim zbivanjima i problemima života u svim sferama i na svim poljima — društvenom, političkom, ekonomskom, kulturnom, religioznom, moralnom, itd. — kao i u njihovim različitim ograncima. Ovde se objašnjava cilj svih takvih istraživanja.

Filozofija Vedānta-sūtre otpočinje sa istraživanjem života i Bhāgavatam odgovara na takva pitanja sve do ovog mjesta, ili do tajne sveg istraživanja. Brahmā je želio da ga savršeno poduči Svevišnja Božanska Osoba i ovdje mu daje odgovor, koji se završava u četiri sažeta stiha od aham eva do ovog stiha etāvad eva. Ovo je cilj svih procesa za samospoznaju. Ljudi ne znaju da je najviši cilj života Viṣṇu, ili  Svevišnja Božanska Osoba, jer ih zbunjuje blještavi sjaj u tami i na taj način svako ulazi u najtamniji predio materijalnog svijeta, na šta ga prisiljavaju neobuzdana čula. Čitav materijalni svijet je nastao uslijed čulnog zadovoljavanja želja, koje su zasnovane na seksualnoj želji i ishod toga je da je uprkos čitavom napretku u znanju, najviši cilj djelatnosti živih bića čulno zadovoljavanje. Međutim, ovdje se pruža pravi cilj života i svako treba da ga sazna tako što će postaviti pitanja vjerodostojnom duhovnom učitelju, koji dobro poznaje nauku o bhakti-yogi i koji kao osoba predstavlja živo oličenje Bhāgavatam života. Svako istražuje svete spise na različite načine, međutim, Śrīmad-Bhāgavatam  pruža odgovor o samospoznaji svima koji ga proučavaju -- ne treba da ulažemo veliki trud i napor da bismo postigli ovaj krajnji cilj života. Onaj ko je prepun takvih iskrenih pitanja mora da ih postavi vjerodostojnom duhovnom učitelju, koji se nalazi u učeničkom naslijeđu, koje počinje od Brahmājīya i ovo uputstvo se ovdje daje. Pošto je Svevišnja Božanska Osoba otkrio ovu tajnu Brahmājīyu, tajna u pogledu svih takvih pitanja, koja se tiču samospoznaje mora da se postavi pred takvim duhovnim učiteljem, koji je direktni predstavnik Gospodina i koji je priznat u učeničkom naslijeđu. Takav vjerodostojni duhovni učitelj može da sve razjasni dokazima iz objavljenih svetih spisa na posredan i neposredan način. Iako je svako slobodan da potraži odgovor u objavljenim svetim spisima u vezi sa ovim, ipak je neophodno da nas vodi takav duhovni učitelj i to je uputstvo koje daje ovaj stih. Vjerodostojni duhovni učitelj je najpovjerljiviji predstavnik Gospodina i moramo da primimo njegovo uputstvo u istom duhu kao što ga je Brahmājī prihvatio od Svevišnje Božanske Osobe, Gospodina Kṛṣṇe. Vjerodostojni duhovni učitelj, koji potiče iz vjerodostojnog niza učenickog naslijeđa nikada ne tvrdi da je Sam Gospodin, iako je takav duhovni učitelj moćniji od Njega u tom smislu, jer može da nam učini Gospodina dostupnim, zahvaljujući svom ličnom iskustvu i spoznaji. Gospodina ne možemo da pronađemo samo uz pomoć obrazovanja ili razvijenog uma, ali svako može da Ga pronađe zahvaljujući prozirnom posredniku, koga predstavlja vjerodostojni duhovni učitelj.

Objavljeni sveti spisi neposredno pružaju uputstva sve do ovog mjesta, međutim, pošto su zbunjena živa bića zaslijepljena blještavim odsjajem u tami, ne mogu da pronađu istinu u objavljenim svetim spisima. Na primjer, u Bhagavad-gīti čitav cilj je usmjeren na Svevišnju Božansku Osobu Gospodina Śrī Kṛṣṇu, međutim, uslijed nedostatka vjerodostojnog duhovnog učitelja iz niza, koji potiče od Brahmājīya, ili neposrednog slušaoca, Arjune, mnogi neovlašćeni ljudi su iskrivili ovo objavljeno znanje samo da bi zadovoljili svoje sopstvene hirove. Bhagavad-gītā se nesumnjivo prihvata, kao jedna od najblistavijih zvijezda  na svodu duhovnog svijeta, ali su ipak objašnjenja ove čuvene knjige znanja tako grubo iskrivljena, da se svako ko je proučava još uvijek nalazi u istoj tami blještavih materijalnih odraza. Bhagavad-gītā jedva može da prosvijetli takve učenike. Bhagavad-gītā praktično prenosi isto uputstvo kao i četiri glavna stiha Bhāgavatama, međutim, uslijed pogrešnih i pomodnih objašnjenja neovlašćenih ljudi, ne možemo da stignemo do konačnog zaključka. U Bhagavad-gīti [18.61] se jasno kaže:

īśvaraḥ sarva-bhūtānāḿ

hṛd-deśe 'rjuna tiṣṭhati

bhrāmayan sarva-bhūtāni

yantrārūḍhāni māyayā

Svevišnji Gospodin se nalazi u svačijem srcu, o Arjuna i upravlja lutanjima svih živih bića, koja kao da su smještena na mašini sačinjenoj od materijalne energije.

Gospodin je smješten u srcima svih živih bića -- kao Paramātmā – i upravlja svima njima u materijalnom svijetu posredstvom Svoje spoljašnje energije. Zato se jasno kaže da je Gospodin Vrhovni upravitelj i da su Mu živa bića potčinjena. U istoj Bhagavad-gīti [18.65] Gospodin direktno govori kako slijedi:

man-manā bhava mad-bhakto

mad-yājī māḿ namaskuru

mām evaiṣyasi satyaḿ te

pratijāne priyo 'si me

Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odaj mi svoje poštovanje. Tako ćeš neizostavno doći Meni. To ti obećavam, jer si Moj veoma dragi prijatelj.

KOMENTAR: Zbog izuzetne dužine pojašnjenja smisla ovog veoma važnog stiha His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda skoro na samom kraju Drugog Pjevanja Śrīmad Bhāgavatama, isti će biti prezentiran u više dijelova. Zbog lakšeg shvatanja biće dati i uvodni komentari.

Stay Tuned. To Be Continued.

Canto 2: The Cosmic Manifestation          Chapter 9: Answers by Citing the Lord's Version

Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam 2.9.36  [PART 1]

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.